Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Napokon je Ministarstvo kulture prošloga tjedna objavilo većinu rezultata javnih potreba u kulturi za 2015. godinu.

Eto nam i ožujka, a rezultati za sva područja na državnoj razini još uvijek nisu poznati. Da su Vijeća već odavno obavila svoj posao, znamo svi. Mala smo zemlja pa svatko poznaje nekog člana nekog Vijeća koji potvrđuje da su još tijekom jeseni 2014. godine odluke donesene.

Ali, «peglanje» unutar samog Ministarstva svake godine traje znatno duže od vijećanja Vijeća. Valja povećati «svojima», smanjiti «njihovima» i «nepoćudnima»... a sve to skupa - traje.

Za sada još nema mnogo analiza (preporučujem onu s Kupus.net-a), ali se već na prvi pogled može vidjeti da je na Dramskoj umjetnosti s neovisne scene «pobjednik» natječaja - Teatar Ulysses. Iz rezultata objavljenih na internetu ne vidi se ni jedan naslov koji je Družina s Brijuna planirala izvesti u 2015. godini, programa nema ni na službenim stranicama samoga Ulyssesa, ali 400 tisućica je tu!

Više novca nego za najmlađe nacionalno kazalište, ono u Varaždinu!

Ah, zaboravih da su još prošle godine Brijuni proglašeni «nacionalnim festivalom» pak je logično da na natječajima prolaze bolje i od nacionalnih kazališta.

Kriteriji za konačne odluke znani su samo ministrici Zlatar Violić i ostalim runjaninovcima.

Mislim da prva dva (ili čak tri) mjeseca u godini, kultura, zajedno s medvjedima, može spavati zimski san. Zapravo, bilo bi dobro donijeti uredbu da se kultura od početka siječnja do kraja ožujka svake godine - hibernira.

Takvu bi odluku trebala podržati i publika, a i organizacije u kulturi.

I svi mirni i zadovoljni.

I dok se Ministarstvo kulture s prvim zumbulima počelo buditi, Grad Zagreb još uvijek spava.

O rezultatima javnih potreba u kulturi nema ni traga ni glasa.

Izgleda da bi u metropoli bilo poželjno da hibernacija kulture traže još malo duže.

Već godinama ni u državi ni u gradu nema svijesti o tome da je (strateško) planiranje prvi glavni instrument svake kulturne politike.

Znam da će mnogi reći da više nije čudno da se rezultati natječaja ne saznaju do ožujka, nego je čudno što se ja još uvijek čudim da je sve to skupa čudno.

Sve se mijenja - samo loše prakse ostaju.

Poslovica kaže da nema smisla pucati u mrtvog zeca, pak ni ja neću početkom ožujka lamentirati o tome da su rezultati trebali biti objavljeni još (najkasnije) u prosincu, kada je dokument Javnih potreba u kulturi bio i izglasan u zagrebačkoj Skupštini, a na državnoj razini u Saboru.

Ne možeš otići u dućan kupiti kruh i mlijeko a da ne znaš imaš li u novčaniku dovoljno kuna. Nije velika mudrost. Znaju to i predškolska djeca koja prvi put sama kreću po kruh.

Ali «Veliki dečki» očito misle da je kupnja kruha i mlijeka mnogo kompliciranija rabota od produkcije bilo kojega kulturnog proizvoda.

Do koje je mjere u Zagrebu besvijest o važnosti planiranja uzela maha, pokazuje najnovija inicijativa kandidiranja za Europsku prijestolnicu kulture 2020. (u daljnjem tekstu EPK 2020).

Prije desetak dana saznala sam da će prošle subote u Kinu Europa građanstvu biti predstavljena kandidatura Zagreba za EPK 2020.

Krenula sam guglati ne bih li pronašla ikakvu informaciju o projektu, ali - ništa. Ni stranice, ni projekta, ni projektnog tima, a ni osnovnih strateških smjernica.

Nula bodova.

Na prezentaciji se u kinu Europa okupilo stotinjak ljudi.

Sve sam zapisivala, kako bih vam mogla prenijeti, ali mi se nekako čini besmislenim prenositi hrpu fraza koje nemaju utemeljenja ni u teoriji, a ni u praksi. Uspoređivao se budući Zagreb s Glasgowom (čije je vodstvo punih sedam godina radilo na izradi Strategije kulturnog razvoja!), a mantralo se i o nagradi «Melina Mercouri» koja nosi i do milijun i pol eura, a koju će dobiti jedan grad kandidat kao dodatni financijski poticaj.

Što reći o metropoli koja uopće nema Strategiju kulturnog razvoja, nema analize postojećeg stanja, nije mapirana, nema samostalni Ured za kulturu (a i ovaj koji radi trenutačno ima neku vrstu privremene uprave zbog afere «Agram»), a donosi odluku o prijavi za EPK 2020 dva mjeseca prije roka za prvu selekciju?!

Natječaj za prijavu raspisan je 11. lipnja prošle godine, a Zagreb je odluku o kandidaturi donio 12. veljače ove godine.

Što se čekalo?

Ili se uopće nije čekalo, nego je ova kandidatura samo spin za nešto drugo što mi obični smrtnici još ne vidimo?

Uobičajeno je da se ovakvi veliki projekti najavljuju u predizborno vrijeme, pak mi to daje misliti da nas možda u Zagrebu ponovno očekuju - izbori.

Prezentacija u kinu Europa pokazala je krajnju nekomptenciju odabranog tima (nema podataka tko je i na koji način isti birao) te potpuno nerazumijevanje svih aspekata koje nosi EPK.

Vesna Kusin, voditeljica projekta, na pressici sazvanoj u ponedjeljak, najavila je za sljedeću sjednicu Skupštine izglasavanje «Strategije».

O samoštonisu strategijama kulturnog razvoja Grada Zagreba mnogo sam se naslušala u proteklih desetak godina, ali ni jednu nisam vidjela.

Jedino što sam vidjela bio je Akcijski plan koji je sa suradnicama napravila dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić i na čijoj sam prezentaciji 15. siječnja 2013. godine bila i osobno. Pročitajte što sam tom prigodom zapisala u Slamci.

Ako mislite da je autorica Akcijskog plana dio tima za EPK 2020 ili izradu Strategije za Zagreb, varate se.

Ili možda jest?

Ali se njezino ime nigdje ne spominje?

U međuvremenu mi je «ptičica» u inbox dostavila dokument s nadnevkom 5. veljače ove godine koji glumi nacrt Strategije kulturnog razvoja Grada Zagreba.

Ovo nešto bilo mi je neugodno i čitati.

Ni uz najbolju volju ta copy/paste kupusara ne može biti budući strateški dokument, a kamoli da bi za sljedeću sjednicu Skupštine bio spreman za prezentaciju onima koji ga trebaju izglasati.

Ne volim rabiti velike riječi, ali sam zapravo cijelom ovom pričom o EPK Zagreb 2020. - užasnuta.

Pogledajte što piše u natječaju u 1. Kategoriji koja se zove «doprinos dugoročnoj strategiji»: U vrijeme prijave grad kandidat već ima kulturnu strategiju koja obuhvaća inicijativu i uključuje planove za podupiranje aktivnosti i nakon godine naslova.

Zar zaista itko može povjerovati da će radna verzija dokumenta od 5. veljače izrasti u kulturnu strategiju koja obuhvaća inicijativu i uključuje planove za podupiranje aktivnosti i nakon godine naslova?

Osobito mi je slatko ovo aktivnosti i nakon godine naslova, a mi nemamo rezultate financiranja ni za ovu godinu i nitko ne zna što će se zapravo uspjeti izvesti kada se rezultati pojave!

Iz kategorije broj 5 (Doseg) izdvojit ću samo: uključenost lokalnog stanovništva i civilnog društva u pripremu prijave i provedbu inicijative.

Eh, uključenost lokalnog stanovništva... Uključeni smo sve u 16!

Možda naši misle da se prijavljujemo za 2120. godinu?

Pokušala sam rekonstruirati na temelju čega se iznenada iz proračuna Grada Zagreba odlučilo potrošiti milijun kuna u 2015. godini za nešto što nam može donijeti samo blamažu.

Evo rezultata:

• Odbor za kulturu Grada Zagreba nikada na dnevnom redu nije imao prijedlog ili odluku da se Zagreb kandidira za EPK 2020. Ovaj Odbor najvažnije je tijelo Skupštine za pitanja kulture i uistinu je nevjerojatno da nikada nije upitan za mišljenje.
• Grad Zagreb ima Ured za Strategije (ZagrebPlan) u čijoj bi nadležnosti trebala biti i Strategija kulturnog razvoja, ali takav dokument nikada nije izrađen.
• Odbor za kulturu Grada Zagreba odbio je dati pozitivnu ocjenu dokumentu ZagrebPlana, Razvojne strategije Grada Zagreba, Strateška razvojna usmjerenja za 2013./2014. godinu, a u tom razdoblju bio je prezentiran i već spomenuti Akcijski plan za koji se nakon prezentacije (očekivano) nikada više nije ni čulo jer je naručen za potrebe predizborne kampanje.
• Odbor za kulturu Grada Zagreba, kao što sam već pisala, nikada nije dao prolaznu ocjenu izvještaju za rad Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba za 2013. godinu, a već bi na red trebala doći 2014.
• Odbor za kulturu Grada Zagreba nikada nije prihvatio proračun za kulturu Grada Zagreba za 2015. godinu (odbijen je u dva navrata, sjednica u studenome i prosincu 2014.).
• Pronašla sam u dokumentu iz 2013. godine da je za kreativni klaster «Gredelj» bilo potrošeno 21.500,00 kuna. Gredelj spominjem zato što ga je Dubravka Vrgoč, članica tima za Zagreb EPK 2020 spomenula kao jednu od svojih motivacija za sudjelovanje u timu. Na što je utrošen ovaj iznos, ne znam, a nisam pronašla ni podatak da je u 2014. išta rađeno na ovom kreativnom klasteru. Kreativni klaster «Gredelj» predstavljen je u studenome 2012. godine, ali javnosti nije poznato što se od tada napravilo.

Ukratko, osim odluke donesene na zadnjoj sjednici Skupštine, nije moguće pronaći ni jedan jedini dokument iz kojeg bi se vidjelo da je Zagreb imao ikakvu namjeru prijaviti se za EPK 2020.

A za kraj, za sve one koji će me po ne znam koji put «poklopiti» da već jednom prestanem pisati o strateškom planiranju kad su sve to «dokumenti koji skupljaju prašinu u ladicama», citiram:

Strateško planiranje je, sukladno Zakonu o proračunu (NN 87/08, 136/12), sastavni dio proračunskih procesa povezanih s izradom i donošenjem državnog proračuna Republike Hrvatske i financijskih planova, čime je i dio sveukupnog sustava proračunskog planiranja. Također, u kontekstu proračunske politike, u skladu sa Zakonom o fiskalnoj odgovornosti (NN 139/10, 19/14), strateško planiranje jedna je od sastavnica financijskog upravljanja i kontrola odnosno osiguranja financijske odgovornosti.

Pitam se samo, tko će odgovarati za blamažu ako zbog nepripremljenosti Grad Zagreb, metropola i središta kulturnog života Hrvatske, ne uspije proći ni predodabir?

Hm, možda bismo mogli otvoriti kladionicu?

Što mislite?

P. S. Stigla mi je u  inbox informacija o nepravilnostima pri zapošljavanju u zagrebačkim centrima za kulturu. Na ovoj poveznici nalaze se upute kako građani koji imaju saznanja mogu prijaviti nepravilnosti. Sretno!