originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Foto: Sanjin Strukić / Pixell
Prošlu sam Slamku završila s - nastavlja se.
Pak mi je ispuniti obećano i vratiti se na nalaze Državne revizije za 2013. godinu koje zahvaljujući internetu može pročitati svatko tko želi.
Državna revizija pročešljala je poslovanje 12 zagrebačkih ustanova u kulturi, a u njih čak 11 utvrđeno je poslovanje s ozbiljnim nepravilnostima.
Ansambl «Lado» jedini je dobio bezuvjetno mišljenje, a
- Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb
- Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb
- Hrvatski državni arhiv, Zagreb
- Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- Knjižnice Grada Zagreba
- Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb
- Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
- Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
- Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
- Zagrebačko gradsko kazalište Komedija i
- Zagrebačko kazalište mladih
poslovali su tijekom 2013. godine neusklađeno s propisima.
Ovaj impresivni popis ustanova u kulturi u kojima su zabilježene financijske nepravilnosti pokazuje da je Zagreb u području kulture i službeno postao «grad slučaj».
Rezultat je to višegodišnjeg nemara i nebrige za temeljni razlog postojanja ustanova u kulturi, a to je - izvrsnost produkcije i prezentacije.
Napokon je došla na naplatu (kulturna) politika u kojoj su javne ustanove u kulturi služile za zbrinjavanje «svojih» kadrova i za zadovoljavanje osobnih interesa, a ne za obavljanje osnovnih funkcija radi kojih su osnovane, kako to zakoni predviđaju.
Javna ustanova.
Javni interes.
Javna sredstva.
A javnost je napokon saznala kako Veliki Dečki tumače pojam «javnosti».
Je li ovaj popis zagrebačkih ustanova u kulturi kojima je Državna revizija pronašla velike financijske nepravilnosti dovoljno dugačak da bi Skupština Grada Zagreba organizirala tematsku sjednicu o stanju u kulturi?
Je li napokon postalo jasnim da se (godišnje) radi o nekoliko stotina milijuna kuna novca poreznih obveznika koji se ne koristi sukladno planiranome?
Čini se da zasad - nije.
Odbor za kulturu najavio je svoju tematsku sjednicu, ali Skupština ima prioritet kojim se trenutačno bavi, a to je (dakako) - sport.
Ma neka smo mi izglasali zbrda-zdola skupusanu Strategiju kulturnog razvitka i prijavili se za EPK 2020! Koga je briga što nam od 12 ustanova čak 11 njih ozbiljno krši zakone i posluje mimo propisa!
Piše da je na zastupničko pitanje u Skupštini koje je o stanju u kazalištu Komedija postavila zastupnica Margareta Mađerić (a o čemu sam pisala prošlog tjedna), gradonačelnik Bandić odgovorio da je ravnatelj Niko Pavlović dosad «radio kako Bog zapovijeda, a ako je napravio bilo kakav propust, zna se što slijedi».
Državna revizija nepobitno je utvrdila nepravilnosti.
Ima li koga tko Bandiću može objasniti da je razdoblje kada se mogla rabiti riječ «ako» odavno prošlo? I da je njegov «ako» sasvim nestvaran?
Više o Bandićevu «ako» pročitajte na portalu Teatar.hr .
Niko Pavlović, ravnatelj Komedije, u središnjem Dnevniku HRT-a rekao je da se «odlučio za projekte gdje su ljudi trebali participirati na način da im se ne isplaćuju honorari».
Izvan pameti!
Prilažem tablicu poslovanja javnih ustanova u kulturi Grada Zagreba za 2009. godinu iz koje je vidljivo da je navedenu godinu kazalište Komedija završilo s minusom od 2.988.158,00 kuna.
To Milanu Bandića znači «raditi kako Bog zapovijeda»?
Biti u dugovima, ne isplaćivati zaslužene honorare, zapošljavati osobe bez odgovarajuće stručne spreme, a usput sebi i «svojima» dijeliti bonuse?
Osobito me se dojmila Bandićeva rečenica da će se situacija u kulturi moći bolje riješiti kada Vlada promijeni zakon o izboru čelnih ljudi institucijama u kulturi te razdvoji instituciju umjetničkog ravnatelja i menadžera.
Zar nema nikoga tko bi Bandiću rekao, šapnuo, nacrtao da je Zakon o kazalištima već odavno odvojio funkciju umjetničkog i poslovnog ravnatelja - isti je na snazi još od 1. siječnja 2007. godine?
Nije li upravo Bandićeva družina na posljednjoj sjednici Skupštine promijenila sve Statute zagrebačkih kazališta po kojima ravnateljem može postati tko god poželi?
Ma kakvi umjetnici?
Kakvi menadžeri?
(Usput se pitam, koji je Pavlović ravnatelj danas? Umjetnički ili poslovni, odnosno menadžer?)
Zar Milan Bandić do ovoga zastupničkog pitanja nikada nije čuo da se u Komediji već godinama ne isplaćuju honorari?
Zar mu nitko nikada dosad nije rekao da se u Komediji ne izvršava prijavljeni program?
A gdje je nestala ona poznata Bandićeva «kontrolica»?
Baš me zanima kako su na «kontrolici» prošla posljednja četiri zapošljavanja u Komediji!
Javni natječaji za javne ustanove?
Možete misliti!
Danas nastavljam s analizom izvještaja Državne revizije.
Kazalištu Kerempuh Revizija je preporučila da mora bolje planirati, kako bi planovi bili realni i u funkciji donošenja odluka.
Što znači da sada nisu realni ni u funkciji donošenja odluka.
Kerempuhova javna nabava također nije zadovoljila Reviziju.
Osim nerealnog planiranja Revizija je utvrdila da rashodi nisu evidentirani na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, a jednako je utvrđeno i za 2012. godinu.
Vjerodostojne knjigovodstvene isprave osnova su ispravnog poslovanja.
Kako je moguće da javna ustanova knjiži račune koji nisu vjerodostojni?
I nikome ništa?
Izvještaj kaže da je Kerempuh u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima za 2013. godinu iskazao manji ukupni višak prihoda za čak 308.701,00 kunu od ostvarenog.
Zašto?
Ima li odgovora?
Kao i Pavlović, i Ljuština za svoje loše planiranje optužuje Grad Zagreb. Kaže da planove izrađuje pravodobno i dostavlja ga Uredu za kulturu, ali iz Ureda ne dobivaju pravodobne informacije o odobrenim sredstvima iz proračuna.
Potpuno se slažem. Svi smo žrtve načina rada Ureda za kulturu.
Tko je za to odgovoran?
Nisu li gradski Uredi u ingerenciji gradonačelnika?
Milan Bandić osobno je odgovoran što je planiranje, kao prvi instrument svake kulturne politike, u zagrebačkim ustanovama u kulturi dobilo najslabije ocjene Revizije.
Hoće li ga neki od zastupnika na sljedećoj Skupštini priupitati za junačko zdravlje?
Hoće li itko žurno tražiti promjenu načina planiranja?
Čekam.
Idemo dalje s Kerempuhom.
Od siječnja do rujna 2013. godine Ured za kulturu isplatio je našemu jedinom satiričkom kazalištu plaću za osobu koja uopće nije bila zaposlena, i to u iznosu od 126.550,00 kuna!
Kerempuh je, kako navodi Državna revizija, Uredu za kulturu svakog mjeseca slao popis imena osoba koje trebaju dobiti plaću, Ured je slao novac, a jedna osoba s popisa uopće nije bila zaposlena!
E, ovo je već viša matematika.
Nitko ni iz Kerempuha ni iz Ureda nije znao da čovjek nije zaposlen?!
I tako devet mjeseci?
Tko može povjerovati u takvu priču?
Gdje je danas tih 126 tisuća kuna?
Tko je taj nezaposleni fantom?
Tko će dati odgovor na to pitanje?
Hoće li zastupnici na Skupštini tražiti službeni odgovor?
Tko je to bio na popisu za plaću, a nije bio zaposlen, nije radio?
Čiji je to kadar?
Stranački?
Rođački?
Mamin, babin, stričev ili kumov?
Idemo dalje.
Za stimulaciju zaposlenika tijekom 2013. isplaćeno je u Kerempuhu 1.488.346,00 kuna, ali pojedincima su isplaćene stimulacije bez pisane odluke.
Zašto?
Tko će odgovoriti na to pitanje?
Božićnice su isplaćivane za tisuću kuna više od u Kolektivnim ugovoru propisanog iznosa, što baš nije «sjelo» Reviziji koja je naložila da se zakoni imaju poštovati.
Čak 106.058,00 kuna isplaćeno je u Kerempuhu u 2013. godini za neplanirane zdravstvene usluge. Sveukupno su neplanirani rashodi za zdravstvene usluge i police životnog osiguranja zaposlenika isplaćeni u ukupnom iznosu od 268.611,00 kn.
Ah, da, za dopunsko osiguranje, koje je Ljuština uplaćivao zaposlenicima, nije plaćao doprinose.
Koji se moraju platiti.
A kad je došla Revizija - lijepo je uplatio.
Caru carevo - Bogu božje.
Revizija je ustvrdila da nema nikakve odluke o korištenju viška prihoda koji je tijekom godina Kerempuh akumulirao u iznosu od 3.272.640,00 kn.
Ovdje se radi o vlastitu prihodu pa to, kao, nisu sredstva poreznih obveznika.
E, pa neće baš biti tako.
Porezni obveznici platili su sve preduvjete da bi se predstave napravile i višak prihoda nije rezultat neke druge djelatnosti.
Osobno sam protiv toga da su kazališta u sustavu Riznice, ali višak prihoda javne ustanove i njegova raspodjela ne mogu biti u ingerenciji jednog čovjeka, ravnatelja.
A mora biti i transparentno prezentirana.
Pod kontrolicom.
Revizija je analizirala 2013. godinu, godinu u kojoj Dušan Ljuština, premda stječe uvjete za starosnu mirovinu, dobiva od svog poslodavca (zbog odličnog rada) još jedan mandat.
Je li poslodavac znao da se u Kerempuhu «gombaju» s planiranjem?
Da im brojčice baš «ne leže», pa se čak i plaća isplaćuje osobi koja nije zaposlena?
Napokon mi se, nakon više od dvije godine, objasnilo zbog čega su baš svi zaposlenici u veljači 2013. godine potpisali peticiju da ne daju svog Dušana Ljuštinu, i svoje potpise priložili njegovoj natječajnoj dokumentaciji!
Naravno da su zaposlenici potpisali podršku kad su mimo Kolektivnog ugovora i Pravilnika dobivali novac, uplaćivano im je i dopunsko, ali i životno osiguranje premda su zaposleni u javnoj ustanovi za koju vrijede druga i drugačija pravila, a nekima se čak plaćalo liječenje u privatnoj klinici! Pitam se samo, pitam, je li među potpisanima (koje možete vidjeti u prilogu), i osoba koja je u to doba bila na platnom popisu, a uopće nije bila zaposlena?
Zbog Ljuštinine velikodušnosti i uplaćivanja životnog osiguranja u problemu je sada troje umirovljenika iz 2013. godine kojima je isplaćena premija u iznosu od 94.842,00 kune. Revizija je zatražila da Ljuština poduzme korake da umirovljenici taj novac vrate jer je isti vlasništvo kazališta koje je i uplaćivalo premije, a ne fizička osoba - umirovljenik.
Evo dokumenta.
Gradsko Satiricko Kazaliste Kerempuh Zagreb
Dušan Ljuština bez sumnje je najbolji menadžer u kulturi u Hrvatskoj.
Postoji samo jedan problem.
Smetnuo je s uma da nije privatnik, nego je zaposlenik javne ustanove u kulturi.
Privatnici svojim zaposlenicima mogu plaćati dopunsko i životno osiguranje, liječenje u privatnoj klinici te ih nagrađivati ako smatraju da ih treba nagraditi.
Privatnici mogu raditi sve ono što je radio Ljuština.
Ravnateljima javnih ustanova javni interes mora biti na prvom mjestu.
Tu je početak i kraj priče.
Uh, ne smijem ni pomisliti što će se dogoditi kad Državna revizija uđe u zagrebačke centre za kulturu!
Pitam se, što ćemo sad kad je jasno da se u kulturi Grada Zagreba srušio sustav?
Planiranje u kulturi grada Zagreba, čiji tempo određuje Ured za kulturu, pokazalo je svoje katastrofalne posljedice.
Odlučivanje (koje se uglavnom odnosi na kadroviranje), pokazalo je da su osobni interesi iznad javnog.
Zakonodavstvo (izmjene statuta) već je došlo na naplatu.
Financiranje po babi i po stričevima otkrilo je svoje pravo lice.
A gdje je tu publika?
Gdje je razvoj djelatnosti?
Gdje je očuvanje baštine, tradicije?
Gdje je javni interes i javno dobro?
Nestali su u bespućima osobnih interesa.
Dobra je vijest da će valjda sada natječajna dokumentacija za izbore ravnatelja biti dostupna na internetskim stranicama svake pojedine ustanove. Naime, sve ono o čemu su kandidati, koji su dobili na uvid «kompletiće», morali šutjeti, sada se može naći na internetu.
A možda će za notorne informacije i dalje vrijediti «omerta».
Nema logike u ovome kaotičnom sustavu.
Pitate se, s pravom, kako je svih ovih godina sve ovo bilo moguće?
Sve je moguće. U ovoj našoj izgubljenoj zemljici sve je moguće.
Moguće je čak da dobijemo novog zamjenika ministra kulture koji nema baš nikakve veze s kulturom.
Zašto onda ne bi bilo moguće da izvješće o tome kako 11 od 12 pregledanih ustanova u kulturi Grada Zagreba posluje protuzakonito - nikoga pretjerano nije zabrinulo.
P. S. U dogovoru s redakcijom Jutarnjeg lista Snježana Banović napisala je tekst Deset razloga protiv Berislava Šipuša kao ministra kulture. Kada je isti isporučila, Jutarnji list odlučio je cenzurirati mišljenje koje im se ne sviđa. Hvala Bogu da živimo u digitalno doba u kojem svaka riječ, svaki stav može naći put do čitatelja.
Evo, puče, zaklela se zemlja raju...!
Nastavlja se...