originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Vijest tjedna?

Vinko Mikulić i njegov povratak na radno mjesto šefa računovodstva u DK Gavella na prvom je mjestu ovotjednog Top 10 našeg kazališta.
Za one koji su možda zaboravili, Mikulić je 3. travnja ove godine, samo godinu i pol dana prije mirovine, dobio izvanredni otkaz u kazalištu Gavella. Istoga dana poništena mu je i zdravstvena iskaznica i čovjek je doslovno završio na ulici, gdje je ostao do 2. prosinca.
Osam mjeseci.
Umjesto odlaska na posao, osam je mjeseci Mikulić tražio svoju pravdu na različitim adresama, pisao dopise, zahtjeve, odlazio na sudove, bio izložen različitim pritiscima i zlostavljanjima.
Dakako da su mu u tih osam mjeseci mnogi kolege iz «poduzeća» okrenuli leđa.
Strah i posluh kojima je natopljeno naše kazalište, osjetio je i Vinko na svojim leđima.
Tužna je i gadljiva ova priča, ali u Slamci se neću baviti njezinim emotivnim aspektom.
Dakle, Mikulić je ponovno na svom radnom mjestu.

Bravo, Vinko Mikuliću!

Pitam se, što će biti s tužbom koju je Mikulić podigao protiv GDK Gavella, a za koju je prva rasprava trebala biti održana pri Općinskom radnom sudu u Zagrebu 31. listopada?
Ne zna se.
Možda se suprotstavljene strane izvansudskom nagodbom ipak dogovore da će Gavella Mikuliću isplatiti zaostatke za neisplaćene plaće od travnja.
Nadam se - uz kamate.

Prva je rasprava odgođena, a novog termina još uvijek nema.

Mikulićevo narušeno zdravlje, kao i zdravlje njegove supruge koju je tijekom ovog razdoblja služba Hitne pomoći često odvozila u bolnicu, a od čije su mirovine živjeli, ionako nitko ne može vratiti. Ni svemoćni Darko Stazić koji je na svojoj tiskovnoj konferenciji u travnju ove godine izjavio da je Mikulić u svojoj kancelariji navodno držao Pavelićevu rakiju i Hitlerovu biografiju, da je odbijao raditi sa Srbima te da je homofob. Ovo s homofobijom nalijepio mu je Stazić vjerojatno zato što je Mikulić objavio da je Tomaž Pandur za režiju predstave dobio honorar od preko 300 tisuća kuna.
Uglavnom, Stazić je široj javnosti objasnio da se radi o svjetonazorskim problemima.
I dao Mikuliću izvanredni otkaz.

Ono što me zanima jest je li Mikulić iznenada prestao biti homofob?

Što je s Pavelićevom rakijom i Hitlerovom biografijom? Je li Mikulić u međuvremenu počeo čitati časopise o računovodstvu? Ili nove zakone o poslovanju kazališta i dalje uči iz Hitlerove biografije? A što pije?

Kako prenosi Teatar.hr , Služba za odonose s javnosti kazališta Gavella poslala je obavijest da ni jedna ni druga strana neće iznositi pojedinosti pa nije moguće saznati više o tome što se dogodilo i što će se događati u budućnosti.
Ono što mene, i ne samo mene, zanima jest hoće li napokon Državno odvjetništvo reagirati na prijavu Vinka Mikulića iz 2011. godine u kojoj je detaljno obrazložio dokumentaciju koju je predao, a zbog koje i traži da se Državno odvjetništvo očituje o poslovanju DKG Gavella?
Pitam se, kako je probuditi se kao ravnatelj Darko Stazić, i znati da odlaziš na posao gdje ponovno radi čovjek kojeg si prije osam mjeseci izbacio na cestu?

Teatar.hr pita se i ovo: Znači li to da Gavella zapravo posredno priznaje kako su Mikulićeve tvrdnje o poslovanju njegove matične kuće bile istinite? Hoće li nadležne državne službe tu priču ipak 'istjerati' do kraja?
Hoće li zbog ishitrenog otkaza itko u Gavelli snositi odgovornost?
Ili će sve biti pospremljeno 'pod tepih' do srpnja iduće godine kad Mikulić odlazi u starosnu mirovinu?

Ima i druga strana ove priče.

Naime, 11. srpnja ove godine Dušan Ljuština podigao je privatnu tužbu Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu protiv Vinka Mikulića, rođenog 27. srpnja 1949. godine zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda klevetom, a zbog č lanka u Večernjem listu od 17. travnja 2013. Na prvom ročištu koje je bilo održano 9. listopada, privatni tužitej Dušan Ljuština izjavio je da se ne želi pomiriti niti pod jednim uvjetom.
Kod Dušana - nema (majci) ruke pomirenja.
Optuženi Mikulić za svjedoke je predložio Vesnu Balenović, predstavnicu Udruge «Zviždač», Ivicu Lovrića, pročelnika Ureda za kulturu, Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba, Mirka Heraka, pročelnika Ureda za kontrolu, a sve na okolnost da je svima njima POSLAO MATERIJALE O NEPRAVILNOSTIMA U POSLOVANJU GAVELLE.
Kao što ih je poslao i Mladenu Bajiću te Policijskoj upravi zagrebačkoj, Odjelu gospodarskog kriminaliteta.
Puuuno prije nego što je sve objavio u medijima.

Hm.
Nova rasprava u postupku Ljuština vs. Mikulić bila je zakazana za prošli tjedan, ali čini mi se da je i ona - odgođena.

A i ja još uvijek čekam sud - prvo ročište s Dušanom Ljuštinom.
Zbog duševnih boli koje sam mu nanijela.

Još jednom ću se samo osvrnuti na to da je Vinko Mikulić (bez nadimka, kako piše u sudskom spisu), rođen u srpnju 1949., a Dušan Ljuština (o njegovom nadimku ništa ne saznajemo iz sudskog spisa) rođen je u listopadu 1948. E sad…
Mikulić (1949.) ide u starosnu mirovinu u srpnju 2014., kako stoji u Gavellinu priopćenju, a Dušan Ljuština (1948.), stariji devet mjeseci od Vinka - ne ide!
Jer je Ljuštinin poslodavac, a ujedno i Mikulićev svjedok na sudu, gradonačelnik Milan Bandić, tako odlučio.
Ajme, tko će se više u ovome snaći!
Svjedok, poslodavac, tužitelj, tuženik, mlađi mora otići, stariji ostaje…. auuu!

Teško se snaći i u tome da HNK u Osijeku ponovno ima dva intendanta! Ovaj put radi se o v. d. intendantu, ali su - dva.
Za one koji su zaboravili, i prije pet godina Županija je imala svog intendanta, a Grad Osijek svog.
Prekopala sam stranice Grada Osijeka i Županije osječko-baranjske, ali, premda je sutra Dan D kada i službeno prestaje mandat Božidaru Šnajderu, na Dnevnom redu sjednice Gradskoga vijeća nema točke o imenovanju.
Na stranicama HNK-a u Osijeku također nema nikakvih novosti. A kako bi i bilo kada je na njoj još uvijek kao član Kazališnoga vijeća naveden Berislav Puškarić za kojeg se još u rujnu ustvrdilo da mu je mandat prestao - još prije više od dvije godine!

Eh, novi se Zakon o kazalištima bavio samo rješavanjem trenutačnih problem HNK-a u Zagrebu i da Varaždin dobije nacionalno kazalište, a to da će pritajena bomba ponovno eksplodirati u Osijeku, to nikoga nije briga.

A što o ovom problemu kaže Ministarstvo kulture? Pogledajte sami!

Pervertirani sustav iznjedrio je još jedno upravljačko čudovište, do sada neviđeno.
Ako mene pitate, takvih će čudovišta biti još. Klima je idealna.

Kažu teorije da svaka ljubav ima fazu zaljubljenosti koja traje najviše dvije godine. Početkom prosinca prošle su dvije godine od parlamentarnih izbora kada smo dobili novu Vladu, a s njom i novu garnituru u Ministarstvu kulture.

Moram konstatirati da više - nisam zaljubljena. (Ah, znate onu Arsenovu… Otkako te ne volim …)

Moja zaljubljenost nije izdržala ni godinu dana, a kamoli dvije, i sada sasvim trijezno, bez mrene zaljubljenosti, mogu ustvrditi da situacija u našoj kulturi nikada nije bila beznadnija.
Dovoljno je pogledati emisiju Jelene Jindre Treća runda koja je u utorak 3. prosinca prikazana na HRT 3, a u kojoj su Tamara Perišić (iz Ministarstva kulture) i Nina Obuljen (iz IMRO-a) polemizirale o Zakonu o Zakladi Hrvatska kuća koji je izglasan u Saboru.
Gledaš tu polemiku - i ne vjeruješ da je istina to što čuješ i gledaš.

Za sljedeću godinu samostalnim je umjetnicima u proračunu oduzet dodatni milijun kuna za doprinose, a ovdje se Hrvatskoj kući, bez ikakva plana i programa, daje 2,6 milijuna.

Nema strategije, nema plana, nema programa, nema misije, a kamoli vizije.
Ima samo potpuna izgubljenost u svemiru. Magla.
I vidljiva želja i potreba za zbrinjavanjem kadrova nakon što mandat prođe.

Brzo su prošle ove dvije godine.
Još brže će ove koje dolaze. Dani se vuku, godine lete.
Samo se mogu nadati da će se u ove naredne dvije godine napraviti manje štete.
Ovo što je već dosad učinjeno - sasvim je dovoljno i za tri mandata.

A o slučaju kazališta u Varaždinu namjeravala sam napisati znanstveni rad. Kako stvari stoje s dobivanjem traženih dokumenata, jasno je da ću umjesto znanstvenog rada vjerojatno napisati - dodatak Ionescovoj Ćelavoj pjevačici. Senzacionalan.
Dokumentacija koju pomalo prikupljam nadmašuje sva moja očekivanja!
No, o tome više kada dođe vrijeme.

Dobra vijest dana jest pobuna u Gradu Splitu. Naime, nositeljica Nezavisne liste Marijane Puljak koja u Gradskom vijeću participira s četiri vijećnika, na 7. je sjednici Gradskoga vijeća pokrenula pitanje imenovanja članova Upravnih vijeća javnih ustanova u kulturi, pa i Kazališnih vijeća u kazalištima.

Premda Zakoni jasno kažu da se članovi biraju iz reda uglednih kulturnih i umjetničkih djelatnika, Odbor za imenovanja predložio je ljude koji nemaju nikakva radnog iskustva u kulturi, a bome nisu ni ugledni kulturni djelatnici.

Za prijedloge ove Nezavisne liste Grad Split nije imao razumijevanja te je u konačnici izglasano članstvo koje nije u skladu sa Zakonom.
Ovo je presedan u našoj praksi - netko je i službeno progovorio o pitanju izbora članova u vijeća u kojima često sjede ljudi koji ne znaju ništa o području o kojem odlučuju.
Ali su zato politički podobni.

Bravo za Neovisnu listu Marijane Puljak! 
Jesu li to novi vjetrovi koji pušu u Splitu?
Želim vjerovati da jesu i da će se napokon početi preispitivati besmislene prakse na koje svi šute i nitko ih ne propituje.

Hoće li se oglasiti i zakonodavac? Ministarstvo kulture? Ili će se i ovaj put praviti da ih se ne tiče što se zakoni koje su donijeli - ne primjenjuju?
Zašto bi s ovim zakonom bilo drugačije od ostalih?
Ma živjela nam prav(n)a država!

P. S. Kad smo već kod pravne države, Sindikat glumaca uputio je zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti izglasavanja Zakona o kazalištima. Vlada se očitovala i predložila ustavnom sudu da odbije zahtjev Sindikata glumaca. Što će dalje biti?
Čekamo.