originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
foto: Vitomira Lonačar
Prije današnje teme još se jednom moram osvrnuti na prošlotjednu, dvjestotu Slamku u kojoj sam pisala o «Slučaju Stazić», odnosno, o razrješenju Darka Stazića s funkcije ravnatelja DKG Gavella i skoro istodobnom raspisivanju natječaja za novoovoreno radno mjesto višega stručnog savjetnika ravnatelja koje je Stazić namijenio sam sebi ne bi li se uhljebio do mirovine na, u našem sustavu, nepostojećem radnom mjestu.
Općenito, ova je tema zaokupila mnoge medije, a neki su spomenuli da je, osim Darka Stazića, s funkcije, bez obrazloženja i komentara, otišao još jedino dr. Ivo Sanader.
Hm, Sanader je otišao do Remetinca i ondje još uvijek razmišlja hoće li javnosti objasniti svoj odlazak otprije pet godina.
Darko Stazić ne ide umovati u Remetinec nego na radno mjesto koje uopće nije potrebno pa će na njemu imati vremena razmisliti o tome što će jednoga dana navesti kao obrazloženje za svoj iznenadni odlazak.
Usporedimo li ova dva slučaja, izgleda da je Stazić u boljem položaju čak i od bivšeg premijera.
Znate li možda još koga tko si tako što može priuštiti u ovoj zemlji?
Ja ne.
Valjda ne poznajem prave ljude...
No, nekako vjerujem u pravdu: ako je Vinko Mikulić, kojem je Darko Stazić dao otkaz, vraćen na radno mjesto, to znači da je sve što je Mikulić govorio bila istina, a Darko Stazić za učinjeno mora odgovarati.
Ili sam u krivu?
Sve će doći na svoje, prije ili poslije.
Dokumenti koje je Mikulić predao na DORH još 2011. godine zasigurno nisu Stazićevim odstupanjem prestali biti relevantnima.
Vinko Mikulić ovih je dana dobio i rješenje o odlasku u mirovinu, a Darko Stazić čeka rješenje o ugovoru o radu za višega stručnog savjetnika.
Je li to ta Pravda i Pravednost za koju se u prošloj predsjedničkoj kampanji zalagao sadašnji predsjednik dr. Ivo Josipović, a podršku su mu davala braća Stazić?
Ako jest, onda jedino mogu reći da takvu Pravdu i Pravednost nikako ne želim u svoju butigu.
Vjerujem da ovo nije kraj.
Tek početak - kraja.
O kojem ću još pisati.
«Šetajući» internetom naišla sam na velike novosti na stranicama Ministarstva kulture.
Napokon se pojavilo obrazloženje Kulturnog vijeća za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti za javne potrebe u kulturi za 2014. godinu!
Dokument se pojavio tek ovih dana, ali s nadnevkom od 22. veljače.
Ajme što dugo ti tekstovi putuju od računala do računala...
Zanimljivo je ovo objavljeno štivo iz kojeg jasno možete vidjeti sve slabosti i nedostatke našega kazališnog sustava: plesna umjetnost je neželjeno dijete, institucionalna dramska umjetnost tretira se kao dragi i najdraži vođa, a neovisna kazališna scena (osim Histriona i Ulyssesa, dakako) kao trinaesto prase.
Dobra je vijest da je jedino ovo Vijeće objavilo svoje obrazloženje.
Iz ostalih područja Vijeća nisu poslala ni pisma ni razglednice.
Ne znamo što se događa ni kakav je njihov stav.
A kako vidim, to nitko i ne pita...
Kulturno vijeće za dramsku umjetnost jasno je dalo do znanja da nije zadovoljno time što je sustavno zaobilaženo u donošenju odluka važnih po djelatnost.
Na drugoj pak strani (!) internetskih stranica Ministarstva kulture možete pronaći još zanimljiviji dokument koji se zove Analiza izvješća i predloženih programa nacionalnih kazališta i festivala koji se također pojavio ovih dana premda je njegov nadnevak - 20. siječnja 2014.!
Ova je Analiza još duže čekala da joj se Nepoznat Netko smiluje i predstavi je javnosti, a kada je pročitate, bit će vam jasno i zašto.
Naime, Ministarstvu kulture njegovo je vlastito Vijeće ovim dokumentom poručilo da zvono za uzbunu već odavno zvoni i da je nužno potrebno pristupiti promjenama.
Ne mogu vam čak ni ukratko opisati što sve unutra piše.
Pojedinosti izvađene iz konteksta falsificirale bi pravu sliku koja je prava vivisekcija ovoga našega kazališnog kaosa.
S jedne strane imamo stvarnost koja je porazna, imamo Analizu nadležnog Vijeća koje potvrđuje stanje, a kao i Sjeverna Koreja ovih dana, pravimo se da smo na Svjetskom prvenstvu pobijedili sve protivnike, i to nulom.
Nije Ministarstvu problem samo njegovo vlastito Vijeće.
Problem mu je postao i sam Zakon o kulturnim vijećima koji su donijeli 2012. godine, a u kojem su propisali da svaki grad s više od 20 tisuća stanovnika mora imati svoje Vijeće.
Odakle tako malim sredinama kvalitetni kadrovi koji bi mogli popuniti Vijeće a da nisu u sukobu interesa?
U ponedjeljak je na Z1 televiziji kod Anite Malenice gostovao bivši intendant HNK-a u Splitu Tonči Bilić. Jedna od tema bila su i Kulturna vijeća, a Bilić je (otprilike) rekao kako u manjim mjestima nema dovoljno stručnih ljudi koji bi mogli sjediti u tim vijećima i donositi odluke.
Bilić i ja slažemo se 100 %!
Ah, draga naša pogubna ad hoc kulturna politika u kojoj se zakoni pišu prema osobnim interesima!
Čak i u Splitu, koji ima preko 300 tisuća stanovnika, nailazi se na probleme kod izbora članova Kulturnih vijeća, a u manjim gradovima stanje je alarmantno.
Danas vam u Slamci predstavljam slučaj u Koprivnici.
Od početka lipnja ove godine na stranicama http://koprivnica.net pratim polemiku između predsjednika Kulturnog vijeća Koprivnice, glumca zaposlenog u DKG Gavella iz Zagreba, Svena Šestaka i Mladena Pavkovića.
Ukratko, Šestak je glumac u Gavelli, ali je i izvršni producent privatnog kazališta Ludens koje je registrirano u Koprivnici.
Nije Šestak de iure prekršio Zakon koji kaže da zaposlenici javnog kazališta ne mogu imati privatno kazalište, ali je de facto stalno u sukobu interesa.
Jer Šestak zapravo jest jedan od osnivača, a također i voditelja Ludensa.
Valja reći da Šestak nije jedini. Svi znamo da ima još kolega koji formalno nisu vlasnici privatnog kazališta ali ih, zapravo, posjeduju.
O tome nitko ne govori.
Čak šute i ravnatelji, koji znaju da im zaposlenici imaju privatna kazališta i da su u eklatantnom sukobu interesa.
Pa sad, ako ravnateljima ne smeta da im se u organizaciji krši zakon, zašto bi njima smetalo?
Nema sumnje da je (sad već bivši) ravnatelj DKG Gavella Darko Stazić znao za Šestakov teatar.
Iz razgovora koji je objavljen na pressedan.hr jasno je da je Šestak taj koji vodi Teatar Ludens i da u njemu vidi svoju budućnost, pa i starost, premda na stranicama Teatra navodi da je izvršni producent.
I vjerojatno bi sve to skupa tako trajalo zauvijek da se početkom lipnja javnosti nije obratio Pavković i rekao da je Šestak član (pače predsjednik) Kulturnog vijeća Koprivnice, a kazalištu Ludens dodijeljeno je odlukom tog Vijeća iznimno mnogo sredstava iz proračuna za kulturu Grada Koprivnice.
Pavković je također naveo da je Šestak s te funkcije moguće pogodovao «svom» privatnom kazalištu.
Podnesena je i kaznena prijava.
Cijelu žestoku raspravu između Šestaka i podnositelja kaznene prijave Pavkovića možete vidjeti na portalu koprivnica.net .
Šestak je, kako piše na pressedan.hr , dao ostavku na mjesto predsjednika KV Koprivnica, koju će aktivirati nakon što završi ovogodišnji natječaj.
Kao što se vidi, mnogo nas još posla čeka u području jednog od glavnih instrumenata kulturne politike: planiranje i odlučivanje, a u kojem ključnu ulogu igraju upravo - Kulturna vijeća.
I za kraj, novosti s mog otoka.
Prekjučer su u Lubenicama otvorene Lubeničke glazbene večeri, i to operom «Bračna mjenica» u izvedbe Opere b. b., a pod dirigentskom palicom mo. Vladimira Kranjčevića (odnedavno profesora emeritusa, čestitke!).
Na ovogodišnjem će programu biti šest događaja, a od Ministarstva kulture ova je manifestacija dobila 20 tisuća kuna.
Na najave za Lubeničke večeri nailazila sam na cijelom otoku pa je, logično, i gledalište bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta.
Jučer se u mom selu Ustrine održavalo natjecanje u striženju ovaca. Plakata je bilo po cijelom otoku, zabava je trajala do jutra, svirao je bend, a u selu je bilo toliko ljudi koliko ne pamtim, premda sam ovdje već 41 godinu.
Za naše ovce Ministarstvo kulture, logično, nije izdvojilo sredstva.
Sljedeće nedjelje otvaraju se Osorske glazbene večeri kojima se od njihova prvog izdanja neizmjerno veselim, pa sam odmah otišla u Osor po program.
No, o manifestaciji za koju je Ministarstvo kulture izdvojilo 600 tisuća kuna, nema ni slova.
Ni u Osoru, a ni u obližnjim mjestima.
Nigdje nema ni plakata ni programa, ni letka ni obavijesti.
Ništa.
Nula bodova.
Eh, ako mislite da barem na stranicama Osorskih glazbenih večeri možete pronaći i jedne jedine riječi o ovogodišnjem programu - varate se.
Ah, da, na stranicama imate sve što vas zanima o prošlim, 38. Osorskim glazbenim večerima.
Mislim da će vam ti podatci za planiranje odlazaka na ovogodišnje koncerte jako dobro doći.
I omogućiti vam spajanje hrvatske kulture i turizma... Baš kako trendovi nalažu.
A što reći, za 600 tisuća kuna nije im ni sila raditi internetske stranice.
Ni postavljati po otoku tjedan dana prije otvaranja plakate, a ni tiskati «tako rano» letke i programe.
A zašto i bi?
Ima se - može se!
Kad smo već ovce, dajte, strižite nas! Do gola.
Svi vi stazići, šipuši, šestaci, bacite se na posao!
Možda dogodine pobijedite na natjecanju u Ustrinama za najbrže ostrižene ovce u kategoriji koja još nije ustanovljena - kulturne ovce.