originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

I baš kad sam pomislila da sam se na neko vrijeme spasila od naše HNK-ovske žabokrečine (ne samo one zagrebačke nego i splitske), sudbina neumoljivo zagrmi - NE! «Nema odmora dok traje obnova», kako bi se reklo u ono bivše vrijeme.

Preko Splita ću samo «preletjeti». Peti natječaj za intendanta HNK-a bliži se kraju, a jasno je da se formalno-pravni problemi nisu riješili od prapočetaka, još iz vremena papučica i bičaša, odnosno, od 2009. godine kada su u tom kazalištu datirane prve nepravilnosti pri donošenju Statuta. U svakom trenutku baš svatko tko se zainati - može sve srušiti. Politička volja, pak, može sve razriješiti. Ah, divne li države!
Malo uzmemo Zakon o kazalištima, pa kad nam ne odgovara, onda vadimo asa iz rukava, Zakon o javnim ustanovama u kulturi, pa kad nam ni to nije po volji - MOŽE I BEZ ZAKONA! Zašto ne? Pa radi se o kazalištu, a opće je poznato da u kazalištu ništa nije istina, kako smo čitali u «Braći Karamazovima» još u srednjoj školi. Tko će ovoga puta pobijediti u ovoj suludoj igri (i hoće li, napokon…), uskoro ćemo saznati. Hm, proričem još jedan fijasko jer je u ormaru još uvijek previše mrtvaca. Ispadaju kosturi, smeće smrdi na sve strane, tumače se zakoni kako kome odgovara ili kako tko misli da NEKOM VAŽNOM odgovara, a nitko nema snage reći da je - dosta.
Jadno. Tako svakodnevno jadno.

S druge pak strane, sapunica sa zagrebačkim HNK-om se nastavlja. U Dnevniku HTV-a Duško Ljuština slavodobitno se smije i proglašava (privremenu) pobjedu svoje kandidatkinje. Uspjelo se društvo sudnjega dana iliti Kazališno vijeće HNK-a u Zagrebu većinom glasova složiti da samo jedna kandidatkinja zadovoljava uvjete - Ana Lederer. Nakon što su tri puta (!) morali raspisivati natječaj jer ga dvaput nisu uspjeli suvislo sastaviti, nakon što su navrat-nanos morali mijenjati Statut ne bi li napokon natječaj bio pravovaljan, odjednom su postali eksperti za procjenu formalno-pravnih uvjeta natječaja. I proglasili samo jednu prijavu valjanom. Podsjeća me ta pobjeda Ljuštinine opcije na onu SDP-ovu koju je proglasio Ljubo Jurčić 2007. godine na parlamentarnim izborima. A sve mi se čini da će imati i sličan završetak. Naime, bilo je već slučajeva da su SVA vijeća (kazališno, gradsko…) dali prijedlog jednog kandidata, a onda on nije prošao. Kazališno vijeće, naime, ima SAVJETODAVNU funkciju i daleko je ovaj Ljuštinin smijeh od «dobivenog rata» za nacionalnu kuću i daljnjeg četverogodišnjeg mandata njegove kume Stele Stazić na radnom mjestu poslovne ravnateljice. Koja ide «u paketu» s Anom Lederer.
Eh, baš bih voljela vidjeti LJUŠTININ DOKAZ O POZNAVANJU STRANOG JEZIKA sa SVIH natječaja za ravnatelja kazališta koje bez konkurencije vodi već 30 godina…
Ali, nije razdragani poliglot Ljuština tema današnjega posta.

Gledam malo najnoviji Statut HNK-a u Zagrebu u kojem piše da Kazalište zastupa i predstavlja intendant… nadalje, odgovara za zakonitost rada… pa sklapa autorske i druge ugovore…
Kako stvari stoje sa ZAKONITOŠĆU RADA sadašnje (a prema Ljuštini svakako i buduće) UPRAVE HNK-a u Zagrebu?
Zna li netko?
Upravo sam nekidan bila na jednoj edukaciji o autorskim pravima na kojoj nam je predavač kao PRIMJER LOŠE PRAKSE u kršenju autorskih prava prezentirao SLUČAJ IZ HNK-a u Zagrebu. Tri pune godine naše najveće kazalište nije ni kontaktiralo zakonite nasljednike autorskih prava za glazbu u jednoj predstavi, a kamoli isplatilo autorsku naknadu. TKO je ono prema Statutu zadužen za zakonitost rada…? Moja mama? Neće biti… Kako to da eksperti iz Kazališnog vijeća (koji su promptno otkrili da Visković ne govori strane jezike, a i biografija redovite profesorice na Akademiji dramske umjetnosti dr. sc. Sibile Petlevski nije nešto dokazana) nisu detektirali da HNK ne plaća naknadu autorima? I tako tri godine?

Kako to da u samom natječaju od 23. svibnja (pogledajte na poveznici) nisu primijetili da se dokumentacija može pregledavati PET DANA, a ne kako piše u Statutu u Članku 22 da je za vrijeme natječajnog roka za imenovanje intendanta svakom kandidatu Kazališno vijeće dužno osigurati uvid… Hm, nije natječajni rok trajao 5 nego 30 dana… Teško ide to s brojkama stručnjacima u HNK-u u Zagrebu…
Ili su možda (ponovno) promijenili Statut? Ne bih se čudila. Kvarljiva roba. Mijenja se taj Statut kako odgovara Ani Lederer i nasmijanom Ljuštini, sve od 2005. do danas. Samo u zadnjih godinu dana mijenjalo ga se - dvaput! Neka se nađe.
Kako stvari stoje, o (ne)zakonitosti ovoga natječaja svoj će pravorijek reći pravna država. I s osobitim ću zanimanjem pratiti slijed događaja.

Danas sam odlučila pisati o drugoj važnoj temi u ovoj priči, a to je PROGRAM.
Prije svega, kažu pametni ljudi da je PROGRAM ono što čini neku organiziciju inovativnom ili manje inovativnom, okrenutom prema potrebama gledatelja ili zatvorenom, tradicionalnom ili suvremenom, uklopljenom u međunarodni kontekst ili izoliranom, jednom riječju - KVALITETNOM ili NEKVALITETNOM.
Program. Temelj. Osnova. Bit.
Suština svake organizacije. Bavila se ona kulturom, prodajom nekretnina ili kozmetičkim uslugama.
Da bi se osmislio i napisao četverogodišnji program jedne organizacije koja ima preko 500 zaposlenih i koja je središnja kazališna institucija u zemlji, potrebno je mnogo vremena.
Da bi se steklo pravi, kvalitetan uvid u to što neki program nudi, odnosno, je li dobar ili loš za POSTOJEĆI STRATEŠKI OKVIR DRŽAVE, isto je tako potrebno - vrijeme. I to dosta vremena.
Analiza četverogodišnjeg programa bilo koje organizacije zahtjevan je posao i za eksperte, a kamoli za ljude koji to ne rade baš svaki dan.
Što imamo u našem slučaju?
Imamo činjenicu da su se u petak, 29. lipnja 2012. otvarale omotnice s prijavama za Natječaj za intendanta HNK-a u Zagrebu.
U četvrtak, 5. srpnja 2012. godine, dakle, nakon manje od tjedan dana, donosilo se mišljenje Kazališnoga vijeća O PROGRAMU.
U tih je (manje od) šest dana sedam članova Kazališnoga vijeća trebalo napraviti ANALIZU prijavljenog programa. Da bi mogli imati MIŠLJENJE.
Joj, sve bih dala da mogu vidjeti te analize! Ma ne samo Ljuštininu, nego ANALIZE SVIH ČLANOVA vijeća!
Može li se to postaviti na internet? Zajedno s programom Ane Lederer?
JAVNO? Ob-javiti? Javno-sti?
Mislim, NIJE ŠALA, radi se o PREKO 100 (STO) MILIJUNA KUNA poreznih obveznika, za jednu godinu (nije im ćać'no), pa puta četiri, pa eto nas na preko 400 milijuna kuna za četiri godine. Zašto ne bismo mogli, možda prije - smjeli, pogledati i program i analizu teške gotovo POLA MILIJARDE KUNA? Je li to poslovna TAJNA?
Baš i ne bi trebala biti…

A vidim i u tisku da se PREDSTAVNICI UMJETNIKA u Kazališnom vijeću nisu savjetovali sa svojim ansamblima koji su ih delegirali u Vijeće. Tko je onda napravio analizu programa uime triju ansambala? Samo DELEGATI BEZ SVOJE BAZE? Smiju li oni to? Mogu li oni to? Ili je i u ovom slučaju malo prekršena procedura? Onak, malo, ne previše…
Članovi ansambla OPERE sasvim sigurno nisu imali sastanak na kojem im je predočena već rečena (brzinska) ANALIZA programa Ane Lederer.
Malo sam se raspitala kod kolega iz DRAME i nitko nije znao reći je li bilo kakvog sastanka na kojem im je njihov predstavnik predočio ANALIZU programa i na kojem su dali svoj glas novom/starom programu Ane Lederer.
Za BALET - ne znam. Možda je balet bio ažuran i možda su umjesto treninga svi članovi baleta pet dana zajednički radili ANALIZU…? Mislim, zašto ne? Pa radi se o njihovoj koži, ne samo o našem novcu.
Ili se odluka ipak donosila - BEZ ANALIZE?
Ma ne, pa to nije moguće, pa tko bi se to USUDIO napraviti?

Pa gdje bi Ljuština, dao svoj glas bez podrobne, argumentima potkrijepljene, stručne analize?
Ma ne, nije on tip čovjeka koji bi tako važne odluke donosio ad hoc. Temeljit je on stručnjak u kulturi, "menadžer novog kova", pa tako trideset godina, i takav nikako ne bi donosio odluke «odoka». Čak ni kad je o kuminoj koži riječ. To vam je valjda jasno.

Ukratko, prema proceduri, Kazališno vijeće imalo je za analizu prijavljenoga programa dva tjedna na raspolaganju.
Iskoristilo ih je 6 (šest). Dana.
Žurilo se, žurilo…

Sada su na potezu predstavnici VLASNIKA HNK-a u Zagrebu: Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, i Andrea Zlatar, ministrica kulture RH.
Njima se ne bi trebalo žuriti.
Njima se NE SMIJE ŽURITI.
Jer od njih se, za razliku od brzopletog Kazališnog vijeća - očekuje temeljita ANALIZA.
A onda - kom obojci, a kom opanci.

P. S. Ovo s opancima nije bilo ništa osobno… A danas imamo i nagradnu igru! Što mislite kakva će biti ocjena programa Ane Lederer skupštinskog Odbora za kulturu Grada Zagreba? Pogledajte poveznicu. I osvojili ste BINGO!