originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Koliko je samo bilo novosti u kulturi/kazalištu prošloga tjedna…
Sva zanimljiva događanja koja su se dogodila ne bi stala ni u tri
Slamke, kamoli u jednu: nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta,
Eurokazov okrugli stol na koji su bili pozvani kandidati za
ministra kulture…
Odlučila sam krenuti od najuzbudljivijeg prošlotjednog događaja:
vijesti da će stranka gradonačelnika Splita, Željka Keruma, ući u
koaliciju s HDZ-om.
Hm, pitate se, otkud sam ja odjednom tako iznenadno zalutala u
politiku?
Evo odgovora.
Opće je poznata činjenica da su HDZ-ovi ministri kulture Božo
Biškupić i Jasen Mesić odbili za intendanta HNK-a u Splitu
potvrditi estradnjaka Duška Mucala. Pak je on sada ponovno izabran
za v. d. intendanta, a HNK u Splitu već pune dvije godine pluta u
zrakopraznom prostoru bez suvisle ideje o tome kuda, kako, kamo i
zašto. Mislim da više nije potrebno ponavljati da nas očekuje
(ponovno) raspisivanje natječaja i (ponovna) odluka ministra o tome
hoće li potvrditi novog kandidata ili ne.
Ali, život piše romane!
Da je kojim slučajem v. d. intendanta Duško Mucalo već raspisao
natječaj i na njega se (ponovno) javio, nema sumnje da bi ga, u
svjetlu nove predizborne koalicije, ministar kulture bez problema
potvrdio! Pa kako bi mogao odbiti kandidata svog dragog
koalicijskog partnera Željka Keruma? Čovjeka koji se u protekle
dvije i pol godine uistinu dokazao kao veliki ljubitelj i vrsni
poznavatelj umjetnosti, kulture i umjetničkog stvaranja.
Pa ne bi se, valjda, ova velika i važna koalicija Keruma i HDZ-a
stavila na kušnju zbog potpuno nevažnog resora - kulture?
Loša vremenska procjena za (ne)raspisivanje natječaja možda će
koštati intendantskog mandata Duška Mucala.
Ali… ima tu još jedan veliki ALI!
Ako kojim slučajem koalicija HDZ - Kerum pobijedi na
parlamentarnim izborima, mogla bi Mucalu pasti sjekira u med pa da
umjesto intendanta postane ni manje ni više nego ministrom kulture!
Mislite da je to nemoguće? Uistinu ste sigurni da je to najluđa
noćna mora? Ja više ni za što ne mislim da je nemoguće. Stvarnost
nas svakodnevno demantira i šokira. U ovoj bijednoj trgovini
glasovima i koalicijama koje nemaju veze ni s mozgom ni s
programima, a kojoj smo svakodnevno svjedoci, čak je i ta mogućnost
potpuno otvorena. Pa bi nam Mucalo uskoro mogao slavodobitno
poručiti: niste me htjeli za intendanta? Sad ću vam biti ministar!
Mucalo ministar kulture, a Kerumova seka predsjednica Hrvatskog
sabora. Kombinacija iz snova! Možete li zamisliti išta bolje za
našu zemlju, našu kulturu i kazalište? Ja ne mogu. Ovo je
definitivno - BINGO!
Kako stvari stoje, tu bi se odmah mogao priključiti i, kako mediji
bruje, "tihi" HDZ-ov partner, stranka "Stijena" Milana Bandića. Tko
bi odlučivao o tome tko će na toj "čvrstoj stijeni", "kano
klisurini", sagraditi utvrdu kulture u gradu Zagrebu, a i državi,
nije nama kulturnjacima teško pogoditi: Onaj tko to čini već
desetljećima, bez obzira na to koja je politička opcija u igri -
Duško Ljuština.
Eh, mislite sada u sebi, ova se sad igra sa životom…
Ne, (još) se ne igram sa životom.
Samo izgovaram ono što SVI ZNAJU. Već godinama. A nitko (javno) ne
govori.
Da je KLIJENTELIZAM PREMREŽIO HRVATSKU KULTURU.
Da je hrvatska kultura u zlokobnom zagrljaju političke korupcije -
potkupljivanja, podmićivanja, podmazivanja.
Da KULTURA GUBI BITKU ZA OPSTANAK, danas, u Hrvatskoj, u 21.
stoljeću.
Čitam u novinama da su džamboplakatna mjesta predviđena za kulturu
u Gradu Zagrebu oblijepljena predizbornim plakatima kandidata
Bandića. Da se Vlasi ne dosjete, mjesec dana prije donesena je
odluka da se ta skupa mjesta mogu - ustupiti! Bez naknade! U svrhu
predizborne kampanje! I tko je uhvatio najbolja, strateška mjesta?
Slušam na radiju Bandića koji kaže - to nije istina! Ja to sve
osobno plaćam! Aha. Onda u redu.
Gotovo.
To je ARGUMENT.
E, sad, je li ili nije istina?
Ono što JEST istina činjenica je da neovisna scena u Gradu Zagrebu
ne može dobiti oglasni prostor na gradskim površinama, ne može, da,
a ovih dana na tim površinama gledamo predizborne plakate. Već duže
vrijeme osjećam MUČNINU zbog slobodnog pada kojim nam kultura
(pro)pada i postaje sve nevažnijom djelatnosti.
Skoro jednak osjećaj kao prije otprilike trinaest godina kad je u
svrhu izgradnje Dinamova stadiona, u vrijeme tadašnjeg HDZ-ova
pročelnika Ureda ZA KULTURU (Mladena Čuture), "ishlapio" novac za
programe u kulturi! Stadion je bio prioritet. A u kulturi je bilo -
tko živ, a tko mrtav.
Više je bilo mrtvih nego što ih je ostalo živih.
Slično se sprema i danas.
A mrtvih će biti još više nego što ih je bilo prije znakovitih
trinaest godina.
Zašto? Zato što je onda smrt bila financijska, a želja i potreba
za stvaranjem bila je živa jer su u ono doba bunt, inat i prkos
bili temeljni osjećaji.
Danas nas ponovno čeka financijska smrt, ali nju prate depresija,
OČAJ i odustajanje. U svim područjima neovisne kulture.
Zato mi je itekako dobro došla međunarodna konferencija
"Menadžment kulture i medija u društvu znanja" na kojoj sam,
zajedno s kolegama dr. Lukićem i dr. Banović, s Odsjeka produkcije
ADU iz Zagreba, izlagala prošloga tjedna u Beogradu, a koja je bila
organizirana prigodom pedesete (!) obljetnice osnutka Odsjeka
produkcije na Fakultetu dramskih umetnosti. Na konferenciji su
izlagali eksperti iz Finske, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske,
Španjolske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine,
Hrvatske, Njemačke, Poljske, Nizozemske i Srbije.
Zaključak konferencije?
Jedino nas ZNANJE i RAD na ZAJEDNIČKOJ PLATFORMI mogu
izvući.
Znanje? Cijeni li ga itko u ovim našim krajevima?
Odgovor: sve manje.
Rad?
Odgovor: samo budale rade.
Zajedništvo?
Nepoznat pojam za nas u kulturi.
Ali itekako poznat Kerumu, Mucalu, Seki, njihovim koalicijskim
partnerima i… družini NEZNANJA.
Kad će ponovno Proljeće…?