originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Kada sam u petak poslijepodne pogledala novosti na stranicama Teatra.hr i ugledala vijest da je Ministarstvo kulture RH otvorilo «Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću» o I zmjenama i dopunama Zakona o kazalištima, ostala sam zalijepljena za stolac.

Onda sam se počela smijati.
A nakon toga sam mirno zaključila da smo dosegli dno.
Zakon se nakon četiri mjeseca ponovno mijenja zbog pojedinačnog slučaja, a ovoga puta to je HNK u Osijeku.
Krajem rujna ZOK se mijenjao radi HNK-a u Zagrebu i da se Varaždin proglasi nacionalnim kazalištem.
Sada se mijenja jer se ne može izabrati intendant u Osijeku.
A sve kroz žurnu proceduru.

Kad ne znaš što ćeš s područjem - mijenjaš Zakon.

To je kao da od cijele medicine koristiš samo kirurgiju, a ostale načine liječenja preskačeš.

Svakom tko se i površno bavi ovim područjem iz novih (i nenajavljenih) promjena Zakona jasno je do koje nam je mjere Ministarstvo kulture bezglavo, bezidejno i nekompetentno.
Još u rujnu 2013., kada se vodila rasprava i Izmjenama i dopunama ZOK-a, upozoreno je nadležno ministarstvo (čak i u sabornici) da će se u Osijeku dogoditi ovo što se trenutačno događa, ali nije se željelo čuti glasove koji su različiti od unaprijed donesene odluke.
Sve što je različito, nepoželjno je u Runjaninovoj 2 i treba ga ukloniti iz javnog prostora.

Po žurnoj proceduri.

Uklanjaju se prijedlozi, osobe, stručnjaci, činovnici, organizacije.
Sve.
Čistka. Stara, dobra čistka.

Ostaju samo poslušnici koji pišu nebulozne zakonske promjene, ostaju kimavci koji se ne usude reći NE, ostaju organizacije koje na različite načine podilaze vladajućima i umrežavaju se za budućnost.
Već sam u više navrata pisala da se riječ javnosti nije poslušalo u takozvanoj javnoj raspravi u 2013. godini, a iz ministričinih izjava u medijima ovih dana jasno je da se to neće dogoditi ni ovog puta.
Naime, «javna rasprava» traje od 24. siječnja do 2. veljače, a nakon tog razdoblja Izmjene i dopune ZOK-a idu u saborsku proceduru.

Ministrica je izjavila da će ove izmjene biti usvojene do 14. veljače, a stupit će na snagu 17. veljače kada će se imenovati v. d. intendanta u Osijeku.
Iz svega izgovorenog razvidno je da se nimalo NE SUMNJA da će Vlada, svi saborski Odbori i zastupnici podržati ovaj prijedlog, da će većina biti ZA i da će ovaj idiotski akt stupiti na snagu.

Pitam se, čemu im služi lažna javna rasprava?
Pitam se, zašto nas uporno prave budalama?
Pitam se, zašto im dopuštamo da nas na ovakav način ponižavaju?
Pitam se, kako im nije neugodno?
Pitam se, zar su toliko zastrašili ljude da će struka i ovu, najveću glupost ikada u povijesti hrvatskoga kazališnog zakonodavstva, prešutjeti?
Pitam se, gdje je nestao glas razuma?

Je li ga ikada i bilo?

NIKADA, baš nikada u našoj kazališnoj povijesti nije se dogodilo ništa slično.
NIKADA, baš nikada u našoj kulturnoj povijesti nije na bezobzirniji i bezobrazniji način u strateški važnim pitanjima izbačena JAVNOST.
Nije izbačena samo javnost nego i - procedura.

Ponovno.

Mislite li da je Vijeće za dramsku umjetnost pri Ministarstvu kulture imalo na dnevnom redu ovu zakonsku izmjenu?
Nije.
Nikome nije palo na pamet da bi se prvo možda trebalo posavjetovati s Vijećem.

U izjavi je ministrica Pohvalila i suradnju dosadašnjeg intendanta Božidara Šnajdera s drugim nacionalnim kazalištima, te naglasila da to treba biti pravilo svih, budući da to podrazumijeva i smanjivanje troškova poslovanja.

Suradnja B. Šnajdera s drugim nacionalnim kazalištima?! Pa to je ludilo!

Može li netko specificirati tu dosadašnju suradnju nacionalnih kazališta i može li netko izračunati to smanjenje troškova?

Ako je Osijek surađivao sa Splitom, Zagrebom i Rijekom, to samo znači da su i ovi drugi - surađivali! Pa nije surađivao sam sa sobom.

Znate onu predrasudu da muškarci više varaju žene nego obrnuto?
A s kim ih varaju? Pa sa ženama!

Ako je, dakle, Osijek surađivao sa Splitom, onda i Split treba pohvaliti jer je surađivao s Osijekom! Ili je zapravo Božidar Šnajder neka vrsta oberintendanta koji je bio pokretač (nama nevidljive) svenacionalnokazališne suradnje?

Ne, nije ovo ni komedija, ni farsa, ni groteska, ni teatar apsurda, ovo je tragedija hrvatske kulture za koju će netko morati odgovarati.
Apeliram na Vladu, Odbor za kulturu i zastupnike Hrvatskog sabora da zaustave daljnju devastaciju demokracije i daljnje štetne ad hoc poteze nekompetentnih ljudi koji su odlučili uništiti hrvatsko kazalište iz osobnih interesa.

Nekidan na edukaciji u organizaciji Ministarstva kulture upitala sam kada će se donijeti Strategija kulturnog razvoja.
Odgovoreno mi je da će se objaviti uskoro jer tako od nas traži Europa.

JER TAKO OD NAS TRAŽI EUROPA.

Briga me za Europu!
Strategija nam je potrebna radi nas, za nas, a ne radi Europe! Onaj tko to ne razumije, ne razumije gdje smo, u kojoj smo slijepoj ulici zapeli i ne možemo iz nje izaći.
I nećemo izaći jer nas izlaz donošenjem ad hoc zakonskih akata svakim danom sve više zakucava u to dno na kojem se nalazimo.

Može li itko zaustaviti ovo ludilo?
Jučer je premijer Milanović rekao da se MORAMO MIJENJATI. Lijepo.
Pa dajte onda, Premijeru, prvo mijenjajte svoju nesposobnu Vladu.
A što se mene tiče, počnite s Runjaninovom!

P. S. Nisam jedina koja misli da je kriza prešla sve granice izdržljivosti. Stoga, za kraj ove današnje kratke Slamke, preporučujem članke i intervjue koji su ovog tjedna objavljeni povodom izlaska nove knjige Snježane Banović, «Kazalište krize».
Svakako pročitajte!

A nakon što ste pročitali, navali narode, pišite svoje primjedbe na Izmjene i dopune Zakona o kazalištima! Pomno će se proučiti svaka vaša napisana riječ! Kao i uvijek!