originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Pokop MK, izvor Facebook 

Stresni su dani iza nas.

Nakon tjedana i tjedana neizvjesnosti, čekanja, nagađanja i predviđanja, napokon smo dobili novu Vladu.

A mi kulturnjaci i – novog ministra.

Nedjelja je, nema gužve pa u miru pregledavam sve što se događalo posljednjih nekoliko dana.

Kao što nikada u Slamci nisam radila, ni danas neću pisati o ideološkoj strani ovoga izbora. Internet je ionako preplavljen takvim tekstovima.

Kao i obično, «zagrabit» ću – s druge strane.

U svibnju 2014. godine pojavila se vijest u medijima da je Odbor za kulturu HDZ-a na čelu s predsjednicom Anjom Šovagović Despot posjetio Krapinsko-zagorsku županiju.

Otad se i službeno počelo nagađati da bi upravo ona mogla postati budućom ministricom kulture.

Naravno da se već te 2014. godine naša kulturna javnost podijelila.

U ideološki podijeljenoj državi kakva je naša, to je već ionako dijelom folklora.

No, tijekom vremena Šovagović Despot je u svom Odboru (kao nestranačka osoba) okupila osamdesetak kulturnjaka iz različitih područja koji su zajedno s njom i njezinim najbližim suradnicima radili na programu reforme kulture.

U rujnu 2015. godine mediji nas izvještavaju o intenziviranju rada ovog Odbora, ali nakon izbora, kultura je nestala iz rječnika naših političara.

Tijekom pregovora oko sastavljanja Vlade ponovno smo postali nevidljivi.

Navodno se o kulturi pregovaralo s Mostom, ali ne nailazim na relevantne dokumente o tim aktivnostima, a ni mediji se nisu nešto trudili pratiti što se s nama događa.

Posljednja dva tjedna krenule su špekulacije s imenima.

«Ponuda» je bila raznolika, često i zatrašujuća, jer se činilo da bi se hobotnica, o kojoj nas nekolicina piše već godinama, mogla preseliti i na državnu razinu.

I kada je već izgledalo da će resor preuzeti Jasen Mesić, čovjek koji je funkciju obavljao tijekom 2011. godine i koji je upućen u način funkcioniranja sustava, odjednom se kao grom iz vedra neba pojavilo ime Zlatka Hasanbegovića, doktora povijesnih znanosti.

U Republici Hrvatskoj ima preko 15 tisuća umjetnika.

Znamo kako stojimo s analizama i statistikama pa sukladno tom šlamperaju ne znamo koliko imamo teoretičara i stručnjaka u kulturi, dakle, kadrova koji se njome bave.

Broj nije mali.

Pak se pitam, kako se moglo dogoditi da smo potpali «pod protektorat» znanstvenika koji nema baš nikakve veze s kulturom niti iskustva s javnom upravom?

Zar smo mi resor s posebnim potrebama da nas netko «izvana» mora paziti?

Kako je moguće da se čovjek koji se kulturom nikada nije bavio niti je upoznat s problematikom, može smatrati stručnjakom koji može provesti reforme?

Nemojmo zaboraviti da je ovo reformska Vlada koja je u svakom području obećala promjene.

Pa tako i u kulturi.

Zna li novi ministar da mi nemamo kulturne politike?

Zna li novi ministar uopće što je kulturna politika?

Kakve reference ima novi ministar za davanje smjera osmišljavanju kulturne politike?

Može li mi itko objasniti po čemu je naš novi ministar stručan za kulturu?

Koliko se računa na kulturu vidi se iz (sada već svjetski poznate Power Point) prezentacije u kojoj ni jedan redak ni jednoga jedinog slajda nije posvećen kulturi. Pročitala sam da je predviđeno da se izdvajanje za kulturu istočasno poveća na 1 %, a već za dvije godine na 1,5 %.

Prema čijem programu?

Onom Odbora za kulturu koji je vodila Anja Šovagović Despot, a koji je odmah po imenovanju novog ministra, a zbog neslaganja s izborom, napustio njezin zamjenik Jure Zovko.

Ako je program novog ministra taj isti program Odbora, kako će ga provoditi ako u njegovoj izradi nije sudjelovao?

A čini se da nije, jer da jest, zašto bi Zovko dao ostavku?

Prošla Vlada imala je Ministarstvo kulture koje je zaboravilo da postoji dijalog.

Ova je Vlada već predstavljanjem svoga novog ministra kulture mogućnost dijaloga dovela u pitanje.

Skupina nezadovoljnih kulturnjaka prosvjedovala je ispred Sabora na dan predstavljanja Vlade.

U demokratskim društvima prosvjedi su legitimne aktivnosti građana.

U Hrvatskoj pak, saborski zastupnik koji podržava Vladu i daje joj svoj glas (a pritom je i pravomoćno osuđeni ratni zločinac) pokazuje srednji prst prosvjednicima.

Kako u takvim okolnostima uspostaviti dijalog?

Preko srednjeg prsta?

Sutra će se pred zgradom Ministarstva kulture održati «pokop Ministarstvu kulture«.

Mrtvac kojeg će sutra ispratiti trebao je već odavno biti pokopan i nije preminuo nakon kratke i teške bolesti. Truplo smrdi već godinama, a kada se smrad još mogao zaustaviti, nitko ga nije došao sanirati.

Zašto?

Zašto nije bilo nikakvih akcija u proteklom mandatu kada se sustav urušio do neprepoznatljivosti?

Teško je to pitanje, jako teško.

Andreu Zlatar Violić dočekali smo sa stopostotnim odobravanjem.

I pokazala se kao stopostotni promašaj.

Zlatka Hasanbegovića dočekali smo sa stopostotnim odbijanjem.

Može li nešto (ili netko) između?

U ovom trenutku postoje dva rješenja: ili će mandatar odmah zamijeniti svog (je li njegov?) ministra kulture i imenovati stručnjaka iz područja koji je (eventualno) radio na programu koji se ima provesti, ili ćemo ponovno izgubiti godinu, dvije, a možda i tri, da se uspostavi dijalog.

Tko će biti na gubitku ako dijalog ne započne odmah?

Samo i jedino MI.

I hrvatska kultura.

P. S. Kulturnjaci su «u tragovima« i u novoosnovanom saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu. Slučajno?