originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Rade Šerbedžija

Počinjem današnju Slamku parafrazirajući jednu od priča Ichaka Adizesa.

U organizaciji u kojoj se sve raspada, šef je sazvao sve zaposlenike da im kaže da firmu u dogledno vrijeme čeka smrt, ali da postoje dva moguća načina izlaska iz krize.

Prvi način je realno rješenje, a drugi je čudo.

Realno je rješenje, objasni šef, da svi sveci siđu s neba i riješe problem organizacije koja je na samrti.

Adizes, svjetski poznati konzultant rođen u Makedoniji, začuđen upita šefa: «Ako je silazak svih svetaca realno rješenje, što je onda čudo?»

Odgovori mu šef: «Čudo bi bilo kad bi svi zaposlenici zasukali rukave, podmetnuli leđa i počeli raditi najbolje što mogu za dobrobit organizacije.»

Umjesto ove imaginarne organizacije, stavite samo «hrvatska kultura» i ponovno pročitajte tekst.

Dobili smo novog ministra.

Šefa.

Koji je umjesto da krene rješavati probleme koji su doveli do krize, odlučio istu dodatno produbiti.

I približiti nas još jedan korak bliže smrti.

Način kojim se upravlja hrvatskom kulturom onemogućio je da sjednemo za stol, zasučemo rukave, podmetnemo leđa i krenemo u promjene.

Iliti da napravimo - čudo.

Šipuš je ministar tek mjesec i pol dana, a nedavno donesene odluke o financiranju projekata na međunarodnoj djelatnosti pokazuju da ćemo i dalje ostati na putanji smrti.

Šipuš, naime:

• Neće uvesti analizu.
• Neće uvesti odlučivanje prema kriterijima.
• Neće ni pokušati definirati viziju svog (nadam se) kratkog mandata.
• Neće poštovati (na stranicama Ministarstva) navedene kriterije.
• Neće javno objaviti obrazloženja zbog čega su programi financirani.

             Ili nisu.

• Neće se odmaknuti od načela «ja tebi - ti meni» koje vlada našom kulturom, a čiji je Šipuš zdušni pobornik, o čemu sam već pisala.
• Neće uvesti evaluaciju.
• Neće uvesti javnost.
• Neće dopustiti promjene.

Naime, odluka o financiranju Međunarodne djelatnosti (poziv 15. ožujka 2015.) pokazuje da je i ovogodišnji «pobjednik međunarodnog financiranja» - Teatar Ulysses!

Ovo privatno kazalište, koje će tijekom srpnja i kolovoza 2015. godine sveukupno izvesti 28 programa (od čega samo 17 vlastite produkcije!), dobilo je za međunarodni program u Bosni i Hercegovini (Sarajevo), na Brijunima, u Puli, Zagrebu, Dubrovniku i u Novom Sadu, Srbija, 300 tisuća kuna!

Tristo tisuća kuna.

Nestvarna cifra za program koji se nudi.

Pogledate li mrežne stranice Ulyssesa vidjet ćete da organizacija nema ni jednog zaposlenika, da je glavna tajnica kazališta Mirjana Šimac, a Šimac je ujedno i glavna tajnica kazališta Kerempuh (!). Također ćete vidjeti da je i dalje izvršni producent Ulyssesa zaposlenik Kerempuha - Boris Geršak.

Na stranici Ulyssesa u rubrici «Edukacija» piše da nema predstojećih radionica.

U rubrici «Vijesti» - posljednja je novost ona iz studenoga 2014. godine.

Nema što, aktivno se radi!

Vrijedi svih tih 300 tisuća kuna s Međunarodne djelatnosti i 400 tisuća kuna sa stavke Dramske umjetnosti Ministarstva kulture!

Na programu su tijekom ovoga ljeta dvije premijere, gostovanje JDP-a iz Beograda, još jedno gostovanje Srpskog narodnog pozorišta iz Subotice, monodrama iz Makedonije (u izvedbi hrvatskog glumca), još jednu monodramu na Brijunima izvest će i Zijah Sokolović, poslušat će se dva koncerta, a održat će se i okrugli stol pod nazivom «Kultura i politka» kojem će prisustvovati Ivo Josipović.

Eh, ako netko ima što reći na temu politike i kulture, onda je to naš bivši predsjednik! Ma morala bih si nekako organizirati odlazak na Brijune da čujem to izlaganje i nešto naučim! Tijekom petogodišnjeg mandata Josipović je baš zdušno radio na temi kulture i politike i u zemlji je najkompetentnija osoba koja nam može prenijeti «dobre prakse».

Ono što bode oči (i ne samo oči) na stranicama Ulyssesa jest da ove godine na programu neće biti prošlogodišnje uspješnice koju su radili u suradnji sa Splitskim ljetom, Sprovod u Theresienburgu Staše Zurovca, koja je dobila odlične kritike. Odletio je Tonči Bilić iz Splita, Splitsko ljeto izgubilo je nacionalni status, pa je i predstava (očito) postala nepoželjnom za Brijune!

Ne volim se baviti špekulacijama, ali da je Bilić ostao na svome splitskom mjestu na koje su ga Josipović i Šipuš instalirali, Sprovod bi zasigurno i ove godine bio prikazan, a Splitsko ljeto ne bi ostalo bez svoga nacionalnog dodatka.

Eh, stvari su se sa Splitom promijenile pa je Sprovod imao svoj vlastiti sprovod sa zadnjom izvedbom prošloga ljeta.

Iliti, Sprovod je zbog veze kulture i politike plesao samo jedno ljeto.

Na Brijunima.

A kako raspored događanja na Splitskom ljetu još uvijek nije javno dostupan, ne znamo hoće li predstave biti u Splitu.

Možda će o tome govoriti na Brijunima na tribini o kulturi i politici?

Pogledate li rubriku «O nama» na stranicama Ulyssesa vidjet ćete da je zadnja vijest objavljena o ljetu 2012. godine.

I tu su ažurni!

Ali zato možete pronaći da je 2002. ulogu producenta preuzeo Duško Ljuština (ravnatelj Kerempuha). Uz njegovu podršku Kazalište je proširilo svoju djelatnost i preraslo u regionalnu znamenitost. 

I to je ta regionalna znamenitost koja na međunarodnoj djelatnosti dobiva 300 tisuća kuna za samo nekoliko gostovanja iz regije.

Znaju li članovi Vijeća za međunarodnu djelatnost, među kojima je (slučajno!) i Irena Škorić, šefica kulture nove stranke Ive Josipovića i autorica filma o Berislavu Šipušu, da Teatar Ulysses samo od kamata na oročenu štednju godišnje dobiva 400 tisuća kuna?

Jesu li se zapitali kako je moguće da neprofitna organizacija koja ima godišnji prihod od otprilike tri milijuna kuna (rashod veći od prihoda!) «uštedi» 10 milijuna kuna i oroči ih?

Deset milijuna.

Deset milijuna.

Kada je to prihod Teatru Ulysses bio toliko velik da su «na stranu» mogli staviti deset milijuna kuna?

Iz bilance im se vidi da im je prošle godine vlastiti prihod pao za čak 600 tisuća kuna.

Još je jedan zanimljiv podatak vidljiv iz bilance, a to je da kazalište ima prihode i rashode u iznosima od otprilike tri milijuna, a priljev i odljev sa žiro računa veći je od pet milijuna kuna.

Kako to?

Postoji u Hrvatskoj samo još jedno kazalište koje ima zanimljiviju bilancu od Ulyssesa, a to je Teatar Exit. U prošloj godini, a kako to pokazuju službeni dokumenti, prihodi su im otprilike pet milijuna kuna (a da nisu napravili ni jednu jedinu premijeru!), rashodi nešto više od tri milijuna, a priljevi i odljevi s računa su im gotovo 15 (petnaest!) milijuna kuna!

Ako pogledate i prijašnje godine, vidjet ćete jednaku situaciju. Pače, prilijevi i odljevi su 2012. godine bili i do 16 milijuna kuna!

Pogledajte druge neprofitne organizacije i nigdje nećete naći toliki nesklad između prihoda i rashoda te prometa po računu.

A također nigdje nećete naći da je neka neprofitna organizacija uspjela «zašparati» 10 milijuna kuna!

Na putanji prema smrti, ovakvi su slučajevi mogući.

I nitko se ništa ne pita.

A kamoli da bi se «zasukali rukavi» i «podmetnula leđa» da se započne s promjenama.

I dok Ulysses i Exit (kao što se vidi iz bilanci) mogu mirno spavati, nova ravnateljica Kazališta Trešnja Višnja Babić daje intervjue da je gazde ne vole i da nema odakle vratiti dugove koje joj je ostavio Saša Anočić.

Anočića nitko ne pita za junačko zdravlje i u hladovini ansambla kazališta Trešnja mirno spava i baš ga briga što Babić, koja je u Trešnji zaposlena 28 godina, nije znala da joj kazalište prema osnivaču «duguje» tri premijere.

A i novac mnogim suradnicima.

Pitam se, je li Babić tih 28 godina možda radila u Končaru, koji se nalazi u blizini, kad nije znala da nisu imali premijere za koje su dobili novac?

Ili je mislila da će proći kao Teatar Exit, da neće održavati premijere, a da će novac ipak stizati?

Pa nisu svi kao Šerbedžija i Raguž miljenici struktura!

Dugotrajan je i mukotrpan posao doći do toga da imaš priljev i odljev 15 milijuna kuna, a prihode i rashode pet puta manje!

I nije lako «zašparati» 10 milijuna kuna. Za to su potrebne posebne «škole» i «edukacije»!

I fantastično sposobni producenti.

Ukratko, kad pogledam naše kazališno okruženje, sasvim mi je jasno da je realno rješenje s početka današnje Slamke, uistinu realnije od - čuda.

Pa čekam sve svece da dođu i nešto više naprave prije negoli nas odnesu osobni interesi.

P. S. U utorak je u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu održana tribina pod nazivom "Čemu još uopće kultura?" koju je izravno prenosio Treći program Hrvatskog radija. Ako vas zanima, poslušajte!