originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Povjerenstvo za sukob interesa
Nakon mjesec dana šutnje Vlade Republike Hrvatske, dobili smo ministra kulture.
Premijer se - nakon tri i pol godine, također šutnje - udostojio izdvojiti pet minuta za kulturu!
Wow!
Preskočio je svoju dobro poznatu ljestvicu i preko nje nam prebacio novog ministra.
I žurno izišao iz dvorane u kojoj se održavala sjednica Odbora za kulturu.
Novi je ministar Berislav Šipuš.
Čim je Milanović otišao, umjesto zahvale članovima Odbora što su mu bez ikakva argumenta dali podršku, Šipuš im je počeo prati glavu, a pri šamponiranju nije zaboravio ni novinare, sve u skladu s bezobraštinom i bahatošću svoga novog/starog šefa Milanovića.
Podsjetilo me to na sjednicu (istoga) Odbora za kulturu iz rujna 2013. na kojoj je tim istim članovima Šipuš prodavao maglu o potrebi proglašenja kazališta u Varaždinu nacionalnim. Na kraju sjednice predsjedavajući je i meni, kao gošći, dao riječ. Govorila sam ono što ponavljam i danas, da se radi(lo) o osobnim interesima, nipošto ne o važnoj kulturnopolitičkoj odluci utemeljenoj na analizi potreba. Nikad neću zaboraviti Šipuševo crveno, zajapureno lice kada mi se okrenuo i kroza zube procijedio uvredu.
I premda se dokazalo da nije postojala procedura koju je Šipuš za saborskom govornicom u više navrata spominjao, nikome se ništa nije dogodilo.
Kao da je Hrvatski sabor birtija u kojoj svatko bez ikakvih posljedica može reći štogod mu padne na pamet.
Reče tako Šipuš Odboru za kulturu: U cijeloj toj priči oko ministrice Zlatar Violić, niti jedan od vas ovdje, uključujući novinare i političare, nikad se nije pitao koji su to ljudski problemi koje bi ta osoba mogla imati.
Zaključio je da je to strašno i sramotno.
Gospođu Zlatar Violić se izvrijeđalo, Ministarstvo kulture se izvrijeđalo, zamjenika se izvrijeđalo, pomoćnike se vrijeđa bez ikakvih temelja. Sve ima svoje granice, ali ljudskost, ne zaboravite da bi je trebalo vježbati da bi je se imalo.
Pita li se Berislav Šipuš, koje to ljudske probleme imaju kulturnjaci koji za već izvršene i odobrene programe gotovo dva mjeseca čekaju sredstva, jer im on ne stigne potpisati ugovore?
Ima li Berislav Šipuš ljudskosti kad tjednima i mjesecima ne potpisuje ugovore koji mu dođu na stol?
A da možda novi ministar počne s vježbanjem običnog potpisivanja?
Odnosno, s treningom ljudskosti, kako nam predlaže urbi et orbi?
Misli li Šipuš da svi kulturnjaci imaju službene kartice s kojih mogu podići 5262,00 kune i vraćati ih na rate ne bi li preživjeli dok se novi ministar ne udostoji staviti svoj potpis?
Je li se sam Berislav Šipuš bavio ljudskim problemima Andree Zlatar Violić, kad već proziva medije i Odbor da se nisu bavili nečim čime se ne samo ne trebaju baviti, nego i ne smiju?
Zbog čega sam nije predložio da se na čelu tako važnog resora ne zadržava netko tko ima ljudske probleme?
Ako je itko kriv za sve što se dogodilo s Andreom Zlatar Violić, onda su to njezini najbliži suradnici i prijatelji.
A u prvu skupinu spada upravo - Berislav Šipuš.
Njezin prvi zamjenik.
Što je - kao čovjek i prvi suradnik - poduzeo da se spriječi demonizacija, kako kaže?
Ništa.
Ali je zato napao i već prvog dana mandata počeo vrijeđati.
Odličan početak dijaloga!
Primjereno Ministarstvu kulture!
Ah, da, posljednja rečenica upućena novinarima nakon, sad već povijesnog, Odbora za kulturu, bila mu je: Umoran sam.
Novi ministar kulture nam je umoran?!
Pa kako će onda u samo nekoliko mjeseci umorni Šipuš napraviti sve ono što je sa svojom ministricom obećao krajem 2011. godine?
Za one koji su možda zaboravili predizborna obećanja, podsjećam što Šipuša čeka:
1. decentralizacija odlučivanja i financiranja u području kulture kojom bi se omogućio ravnomjeran razvoj svih hrvatskih regija i sredina; poticanje participativne kulturne politike u odlučivanju
2. izrada strategijskih dokumenata kulturne politike od nacionalne, preko regionalne i lokalne razine do pojedinačnih institucija
3. stvaranje uvjeta za ravnopravan razvoj institucionalne i nezavisne kulture, putem promjena u načinu financiranja - stvaranjem nezavisnih fondova i multipliciranjem izvora financiranja te promjenom jednogodišnjeg u višegodišnji ciklus financiranja
4. transformacija postojećih institucionalnih modela, uz jačanje kulturnog menadžmenta, u smjeru promjene odnosa fiksnih i programskih troškova, te jačanje mehanizama unutarnje i vanjske evaluacije
5. posebno podupiranje umjetnički inovativnih i estetski netrendovskih projekata kao izazov postojećem
6. podupiranje projekata poput »umjetničkih kuća« te »rasadnika kulture«, ponajprije namijenjenih razvoju kulturne proizvodnje mladih, potpora razvoju kulturnih i kreativnih industrija te poticajne mjere porezne politike za ulaganje u kulturu
7. intersektorsko povezivanje kulture, gospodarstva, informatičkih tehnologija i turizma
8. nužnost uvođenja edukativnih programa u kulturi te sustavno povezivanje kulturnog i obrazovnog sektora, od nižega do visokog obrazovanja
9. nužnost legislativnih promjena u području autorskih prava, posebno u odnosu na nove oblike distribucije umjetničkih i kulturnih sadržaja (e-knjiga, internet i nove tehnologije).
Može li umoran čovjek sve to napraviti?
Ma sada kad je samo nebo granica, sigurna sam da ćemo do jeseni imati sve navedeno!
Ako Šipuš ne može, pa tko može?
Naiđoh na tekst iz svibnja 2011. godine u kojem Berislav Šipuš traži ostavku Gorana Končara jer, kaže, Končar već dugi niz godina bahato sudi koliko tko vrijedi u glazbenom Zagrebu bivajući pritom u konstantnom sukobu interesa kao umjetnički voditelj jednog takvog projekta.
U istom članku Šipuš se boji za opstanak svojih projekata.
No, sva sreća da je došao na vlast pa su na razni države njegovu Cantusu sredstva s 131.500,00 kuna za 2012. skočila na ovogodišnjih 490.000,00 kuna.
Skokić od preko 300 %!
O tempora, o mores!
Prihod Ansambla Cantus u 2012. godini prema službenom izvještaju iznosio je 908.044,71 kunu.
Nećete vjerovati, ali s tom sićom nisu na svoje stranice uspjeli postaviti čak ni godišnji program, a kamoli da bismo vidjeli izvještaje o izvršenim projektima.
Zadnja sezona postavljena na stranicama Ansambla Cantus je 2010. /2011.!
Mašala.
Dakle, Šipuš 2011. traži ostavku Gorana Končara zbog bahatosti i sukoba interesa, a samo četiri godine poslije vrijeđa javnost koja objavi da je svojima dao
30 % svih sredstava namijenjenih glazbi!
Bravo, Šipuš, to se zove imati osjećaj za mjeru i kajanje.
I trajanje.
Zanimjive su Šipuševe imovinske kartice koje su vidljive na internetskim stranicama:
Naš novi ministar kulture, poznati skladatelj i dirigent, od autorskih prava i dirigiranja sa svojim ansamblom - ne zarađuje ni lipe.
Kako je to moguće?
Kako je uspio od siječnja 2012. do srpnja 2014. godine otplatiti 100 tisuća eura kredita od primanja koja su prikazana u njegovim karticama?
U izvještaju ZAMP-a iz 2012. godine vidimo da je Šipuš dirigirao 12 koncerata.
Bez naknade?
U 2012. godini u Osoru je dirigirao svoje djelo, a izvodio ga je njegov Cantus.
I to je sve bilo bez naknade?
Iste godine je na 58. Splitskom ljetu Šipušev Cantus za jedan koncert uprihodio 52.711,00 kuna.
Dirigirao je - Berislav Šipuš.
Besplatno?
Na Splitskom ljetu 2013. godine Cantus je nastupio za 101.275,00 kuna (jedan koncert, kako piše u izvještaju ST ljeta!).
Dirigirao je - Berislav Šipuš.
Besplatno?
Na Osorskim glazbenim večerima 2013. godine Cantusom je dirigirao Berislav Šipuš.
Besplatno?
Na Osorskim glazbenim večerima 2014. godine Cantusom je dirigirao Berislav Šipuš.
Besplatno?
A to su podatci za koje ne morate baš dubinski istraživati.
Nova imovinska kartica Berislava Šipuša iz srpnja 2014. godine ne sadrži prihode od autorskih prava ili honorarnih poslova.
Kao ni ona iz 2012. godine.
Kako je to moguće?
Naravno da je moguće kada si bahat i bezobrazan.
Umjesto da skrušeno priznaš da si u tri i pol godine bio drugi igrač tima koji nije napravio ništa od obećanog, da sukladno zakonima i pravilima nisi ispunio svoju imovinsku karticu, prozivaš sve i svakoga tko se nađe pri ruci.
Rekao bi narod: Da se Turci ne dosjete.
A na stranici Povjerenstva za sukob interesa tako lijepo stoji natpis uklesan u kamen u Dubrovačkom muzeju: Zaboravite privatno, brinite za javno.
Hoće li Šipušu netko objasniti da se to odnosi i na njega?
Evo, za početak neka nam Šipuš objasni: kako je manifestacija Noć hrvatskog filma koju organizira istoimena umjetnička organizacija osnivačice Irene Škorić (osnovana u kolovozu 2012.), na svom prvom javljanju na natječaj Javnih potreba u kulturi RH iz državnog proračuna dobila 100.000,00 kuna (vidi se iz bilance)?
Ja ne znam ni za jednu organizaciju koja je uspjela proći na svome prvom natječaju sa 100 tisuća kuna. Tportal.hr piše o ovoj temi jer su sredstva dodijeljena sa stavke vizualnih, a ne audiovizualnih djelatnosti.
Zanimljivo.
Ja još uvijek čekam da se, sukladno pravnoj državi u kojoj navodno živimo, pokrenu svi započeti postupci vezani za poslovanje Ministarstva kulture.
Protiv svih odgovornih dužnosnika.
Vrijeme je da i Šipuš shvati da su oni na svojim mjestima zbog nas, da ih mi plaćamo i da za naš novac nemaju pravo biti - umorni za davanje odgovora.
A oni koji su umorni, neka odu u Tuheljske toplice.
Ondje za bahatost i bezobraštinu ordiniraju spin doktori.
Možda dobiju popust na količinu.
P. S. Ako ste se slučajno pitali što se događa s Festivalom svjetskog kazališta ove godine, evo odgovora! Na stranicama HNK-a u Zagrebu postavljen je izvještaj 60. sjednice Kazališnog vijeća iz kojeg se vidi da je pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević pronašao spasonosno rješenje za festival kojem još uvijek ne znamo vlasničku strukturu! Dakle, Kazališno vijeće HNK jednoglasno je usvojilo Odluku o organiziranju Festivala svjetskoga kazališta. G. Stojsavljević je istaknuo čl. 6. Statuta HNK u kojem je propisana djelatnost Kazališta te se, između ostalog navodi da djelatnost obuhvaća obavljanje i drugih poslova uređenih zakonom, Statutom i aktima Kazališta. Dalje navodi, da su prema čl. 93. Statuta opći akti Kazališta statut, pravilnici, poslovnici i odluke kojima se uređuju pojedina pitanja iz djelatnosti Kazališta. Sukladno tome, predlaže moguće rješenje da Kazališno vijeće donese Odluku o organiziranju Festivala svjetskog kazališta, kojom bi se odredilo da Festivalom svjetskog kazališta rukovodi i organizira ga HNK u Zagrebu, te financira sredstvima dobivenim u okviru programa javnih potreba u kulturi.
Ova odluka, pretpostavljam, znači da će se iz sredstava namijenjenih programu HNK-a financirati FSK.
To znači, dragi porezni obveznici, da ćete za svoj novac imati prigode vidjeti manje domaćih snaga iz nacionalne opere, baleta i drame, a doći će nam više stranaca. Pogledate li kako u Operi stvari stoje već ove godine, a uzevši u obzir da će se iz sredstava za redoviti program financirati FSK, jasno je da će uskoro uvidjeti da u nacionalnom kazalištu ima višak zaposlenika.
Zašto bi ljudi bili na plaći kad nema posla?
Čemu zapošljavati zbor kad pjeva jednu (ili nijednu) premijeru godišnje?
Što će nam toliki solisti kad je za tih nekoliko izvedaba jednostavnije dovesti već uvježbane strance?
Oni koji unutar kuće ne vide kamo sve što se radi na Trgu maršala Tita vodi, jako su kratkovidni.
A tko zna, možda je ova implicitna kulturna politika ipak put - k promjeni!
Pitanje je samo, tko će od te promjene imati koristi.