originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Under construction
Prošlotjedna Slamka oborila je rekord.
U 24 sata pročitalo ju je 27 tisuća čitatelja.
Očito je sprega politike i kulture najzanimljivija tema.
Iliti, politika nas je pojela.
A kultura je toj gladnoj nemani postala najslađi desert.
Prošlo je dvanaest dana kako smo ostali bez ministrice kulture, Vlada je održala već dvije sjednice, ali novog ministra još uvijek nemamo.
Pogledate li mrežnu stranicu Vlade vidjet ćete da se razriješeni dužnosnici uobičajeno na istoj sjednici popunjavaju novim kadrovima.
No, na stranicama Vlade čak nema podatka da je 25. ožujka 2015. godine naša kultura ostala bez ministrice, a dan poslije, 26. ožujka, ni na otvorenom ni na zatvorenom djelu sjednice o tom se slučaju nije raspravljalo.
A ni tjedan dana poslije.
Nema.
Nestala kultura.
Zar je to toliko nevažna vijest da nije našla mjesta na stranicama Vlade?
Ili je zapravo resor taj koji je nevažan?
Odmah po odlasku Andree Zlatar Violić mediji su javili da će novi ministar postati Berislav Šipuš, ali do danas nema imenovanja.
Očito je sa Šipušem nešto zaškripalo.
Što?
Je li odgodi kumovala reakcija udruge Promo u kojoj je objavljeno da je Berislav Šipuš u 2015. godini projektima s kojima je osobno povezan dodijelio čak 30 % svih sredstava namijenjenih glazbi, čak 2,4 milijuna kuna?
Može biti da je netko krenuo u analizu i zaključio da su organizacije s kojima je Šipuš povezan ipak imale određenu (i nemalu) prednost pri financiranju.
Udruga Promo u svojoj objavi navodi Hrvatsku glazbenu mladež, Ansambl Cantus, Osorske glazbene večeri i Muzički biennale.
Istim sam putem krenula i ja.
Hrvatska glazbena mladež.
HGM registrirana je kao udruga pak je vrlo jednostavno doći do podataka o njezinu poslovanju. Odete na Registar neprofitnih organizacija, upišete ime udruge i - sve se vidi.
Odnedavno su javno dostupne čak i bilance!
Pogledate li izvještaj za 2013. godinu vidjet ćete da je osoba ovlaštena za zastupanje bila - Berislav Šipuš.
Hm, 2013. godina?
Pogledate li pak na Registar udruga, ondje piše da je odgovorna osoba Tonči Bilić.
Eh, njega smo već zaboravili! Kao da nikad nije bio intendantom HNK-a u Splitu koji je ostavio milijunske dugove, i kao da nikada nije bio imenovan šefom Splitskoga ljeta!
Na dvama relevantnim mjestima nailazim na dva različita podatka.
Čak je i Biliću 17. ožujka ove godine istekao mandat predsjednika HGM-a!
Uh, uh, pa tko je sad predsjednik HGM-a?
Na stranicama još uvijek piše - Tonči Bilić.
HGM-u su u 2013., a u odnosu na 2012., povećana sredstva iz državnog proračuna.
Je li ovlaštena osoba iz 2013. godine, Berislav Šipuš, imala utjecaja na povećanje prihoda iz proračuna ili nije, ne znam. Ono što znam jest da nema baš mnogo organizacija kojima su programska sredstva u razdoblju ove Vlade - rasla.
O Osorskim glazbenim večerima već sam pisala u nekoliko navrata i bez sumnje je da je Berislav Šipuš i dalje povezan s ovom manifestacijom. Više nije odgovorna osoba, ali su sredstva za ovu manifestaciju također drastično porasla otkako je Šipuš došao u Runjaninovu ulicu.
Od lipnja 2014. godine ovlaštena osoba za zastupanje Osorskih glazbenih večeri postala je Marija Saraga čije ime nalazimo na još nekoliko zanimljivih mjesta: producentica je Muzičkog biennalea u Zagrebu, a i na popisu je zaposlenika tvrtke Cantus d. o. o.
Cantus Ansambl, kojem je Berislav Šipuš umjetnički voditelj, nije registriran kao zaseban subjekt, nego djeluje unutar firme Cantus d. o. o.
Cantus d. o. o. ima pod svojom ingerencijom i Muzički biennale koji također nije zaseban pravni subjekt.
Cantus d. o. o., a preko Marije Sarage, «proteže se» i na Osorske glazbene večeri.
Ove tri velike manifestacije/organizacije nemaju ni jednog zaposlenika.
Ah, da, znate li slučajno koji je ansambl, a prema financijskom izvještaju, dobio najveći honorar na prošlome Splitskom ljetu, koji je tada još uvijek vodio Tonči Bilić, a za izvedbu jednoga jedinog koncerta?
Cantus Ansambl.
100.000 kuna.
Dvostruko više nego godinu prije kada je dobio 50.000 kuna.
Ne zaboravimo da se prošle godine Bilićevo Splitsko ljeto povezalo s Teatrom Ulysses koji je također jedan od rijetkih subjekata kojem je u posljednje dvije godine na državnoj razini drastično povećano financiranje programa.
(I također nema ni jednog zaposlenika!)
Je li sve ovo slučajno ili nije, neka provjere oni odgovorni koji su plaćeni da provjeravaju.
Prije godinu dana pisala sam kako su se u HTV-ovoj Trećoj rundi na suprotstavljenim stranama «borili» Berislav Šipuš i Branimir Pofuk.
A upravo danas ugledah da je na Muzičkom biennaleu, kojem je producentica Marija Saraga, već spomenuta odgovorna osoba za Osorske glazbene večeri, voditelj ureda za medije «ljuti Šipušev protivnik» iz Treće runde - Branimir Pofuk.
I još nešto, u Vijeću Osorskih glazbenih večeri sjedi Tonči Bilić. Pisala sam već o tome.
I tak.
Valjda postoji netko u ovoj državi tko je zadužen da nama, građanima, objasni kako sustav zapravo funkcionira.
Recimo, za početak, barem da nam daju nekakva ministra.
Po mogućnosti takvoga kojem se stvari neće baš tako glatko podudarati kao što se to događa sa svima onima s kojima veze ima Berislav Šipuš.
Ušli smo u mjesec predaje kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
Pisala sam o izradi i izglasavanju dokumenta koji želi biti Strategijom kulturnog i kreativnog razvitka Grada Zagreba 2015. - 2022.
Riječ koja točno opisuje i proces i rezultat jest - sramota.
Pisala sam i o javnoj raspravi koja je bila otvorena samo 11 dana, a i o tome kako je dokument izradila privatna agencija Mara d. o. o. iz Varaždina koja nije specijalizirana za područje kuluture.
Lažna javna rasprava završila je 23. ožujka, a Dokument je izglasan u zagrebačkoj Skupštini četiri dana poslije. Ni jedna primjedba koja je pristigla na javnu raspravu nije ni mogla biti ugrađena u Dokument, a cijeli je proces bio - farsa.
Nekako u isto vrijeme i Split se upustio u slične rabote: javnosti su predstavili Strategiju od 254 stranice, a javna rasprava, koja je trajala nešto malo duže od zagrebačke, nije rezultirala analizom pristiglih prijedloga i implementacijom onih kvalitetnih u završni dokument.
Upravo obrnuto!
Umjesto da se održi drugi krug javne rasprave o predloženom, u četvrtak 2. travnja pojavila se potpuno nova Strategija koju je za potrebe Grada Splita izradila (kao i u zagrebačkom slučaju) privatna agencija. Razbor d. o. o. iz Zagreba. Za 15.600 kuna (plus PDV).
Nova Strategija, dakako, neće ići na javnu raspravu!
Tako će i Splićani, kao i Zagrepčani, aplicirati za EPK sa Strategijom koju su mogli naručiti i preko interneta.
Dostavom.
Kao i čarape, gaće, ćevape u somunu, krumpire, ili bilo koji drugi artikl iz kataloga neke firme.
Kao i Mara d.o.o. iz Varaždina, i Razbor d. o. o. Tvrtka je «opće prakse» koja u obrazac bilo kakva strateškog plana može ubaciti opća mjesta.
Rok isporuke?
Kad vam treba - isporučujemo promptno!
Može i jučer.
Nema problema.
Sudjelovanje javnosti?
Nepotrebno, nepoželjno, a ako i postoji, mišljenje se ionako ne uvažava.
Čitam na stranicama Slobodne Dalmacije razgovor s Neilom Petersenom, stručnim savjetnikom za EPK Split 2020., koji je bio projektni menadžer Liverpoola za EPK 2008. godine.
«Ubola me» količina pridjeva koje Petersen jako voli: Split je predivan, nasljeđe vam je divno, program je pun inovativnih ideja, zanimljiva povezivanja, neraskidiva cjelina... i sl.
Poznato je da se pridjevi rabe kada presuše argumenti.
Vrh razgovora s Petersenom jest da se u Strategiji prepoznaju umjetnici i građani te da će biti razočaran i tužan ako Split ne ponese titulu.
Koji su to umjetnici i koji građani prepoznali Dokument koji je uskrsnuo na Veliki četvrtak poslije podne?
A «tugu» i «razočaranje» ako Split ne dobije EPK neću ni komentirati.
Zagrebački konsultant za EPK bio je u timu grada Linza (EPK 2009. godine), barem ne zasipa dirljivim emocijama, kao što čini ovaj splitski.
Ni jedan ni drugi nisu se oglasili oko toga da i Split i Zagreb imaju dokumente na koje građani i kulturnjaci nisu imali nikakva utjecaja.
Možete li uopće zamisliti da bi se u Liverpoolu ili Linzu izglasala Strategija bez javne rasprave?
Naravno da ne možete.
Liverpoolu je glavna i osnovna strategija izvlačenje sredstava iz EU fondova, pa je sukladno svome strateškom opredjeljenju i najuspješniji europski grad u tom području.
Pogledajte zagrebačku ili splitsku strategiju i pokušajte izdvojiti jednu jedinu strategiju po čemu bi Split ili Zagreb trebali biti prepoznatljivi?
Nema je.
Ma tko bi se bavio takvim nebitnim sitnicama kao što su glavne strategije djelovanja!
Lako ćemo s tim!
Najdraža mi je Petersenova: «Kreator kulturnog koncepta je sam grad, njegovi umjetnici i svi građani koji žele napredak, ja samo pomažem utkati sve niti u jednu veliku priču te upozoriti na potencijale koje bi trebalo iskoristiti, a koji su možda promaknuli.»
Ne zna čovjek bi li se smijao ili plakao.
Našla sam na stranicama Ministarstva kulture tekst Borisa Jurinića, stručnjaka za strateško planiranje, u kojem piše da je na javni natječaj za 2013. godinu Ministarstvu kulture dostavljeno 200 (!) strateških planova različitih organizacija.
Gdje su svi ti planovi?
Radi li 200 organizacija sukladno svojim planovima?
Je li ih itko evaluirao?
Gdje su stručnjaci koji bi to uopće znali i mogli napraviti?
Saznajemo iz Jurinićeva rada da je planom Vlade do 2015. godine trebao biti završen temeljni strateški dokument kulturnog razvoja Hrvatske.
Eto nas u 2015. godini, a projekt se nije ni počeo izrađivati.
Nisu li za taj veliki propust «zaslužni» svi dužnosnici Ministarstva kulture, ne samo smijenjena Andrea Zlatar Violić?
I Berislav Šipuš, možda, kao zamjenik?
Kultura nam je bezglavo i obezglavljeno čudovište i moramo si napokon priznati da imamo velik problem.
I da nam valja početi ispočetka.
Od učenja pisanja kosih i ravnih crta. Vježbanja ruke.
Daleko smo još od slova A.
Ne možemo ovomu našemu kulturnom čudovištu čak ni glavu staviti na ramena, a kamoli preobraziti ga u nekoga ili nešto, skladno i prepoznatljivo, što bi trebalo služiti - građanima.
Nadajmo se da će čudovište dobiti kakvu-takvu glavu da barem prestane - bezglavo teturati!
Kao dosad.