originalno objavljeno na  blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Eto nam napokon i kazališta (a da nije premijera ili neka protokolarna priredba) u središnjim informativnim emisijama nacionalne televizije. Ma ne samo u središnjem, već ponovno i u Dnevniku 3!
Teme: izbor novog intendanta HNK-a u Zagrebu i već dva poništena natječaja, zatim klijentelizam i netransparentnost.
Evo kako su u prilogu bile raspoređene snage:
Lončar i Banović ili, kako ih od milja naziva intendantica Lederer, gerilski cirkus s ulice, dobile su u središnjem Dnevniku sveukupno 55, a osovina Ljuština - Lederer 44 sekunde.
Pa se u Dnevniku 3 moralo nadoknaditi tih 11 sekundi za našu hobotnicu i to na način da je Ana Lederer pozvana UŽIVO i dobila, ah, pune 4 minute! Ma, neka ženi malo više vremena da kaže što misli. Rijetko govori za javnost pa je stvarno red da i ona napokon progovori.
Ajoj, bolje da nije!
Jer je, kad je Lederer krenula govoriti, nastupila - blamaža. Istina se pokazala tako jasno, ogoljelo i bolno. Naime, Ana Lederer naučila je pjesmicu koju su joj napisali njezini spin doktori Duško Ljuština i (svi) Stazići te izrekla povijesnu rečenicu da nije važno što se priča nego tko priča.
Dobro je počela! Kao, Banović i Lončar su NKV vodoinstalaterke pa stvarno nema smisla na njih gubiti vrijeme.
A onda je glavnu temu (netransparentan izbor za novog intendanta i klijentelizam) preusmjerila na priču o tome da Vitomira Lončar NEMA PRAVO GOVORITI UIME NEOVISNE SCENE jer plaća najam prostora 3,5 kune po kvadratnom metru i dobiva stotine tisuća kuna iz proračuna. Ah, valjda će Vitomiri Lončar Ana Lederer davati prava da govori ili ne!
Hm, hm, a tko je Ana Lederer da u demokratskome društvu daje ili ne daje nekome prava da govori?
O tome kakve veze imaju Lončar, kvadrati koje ima u najmu od Grada i sufinanciranje malog privatnog kazališta za mlade s već dvaput (!) poništenim natječajem za novog intendanta HNK-a, nismo čuli ni riječi.
Čuli smo od Ane Lederer da se od ozbiljne natječajne procedure napravila cirkuska gerila. E, draga Ana Lederer, da je natječaj bio ozbiljan i da je procedura bila ozbiljna, pa kako bi onda natječaj mogao biti poništen? Onda bi cirkusanti s ulice bili potpuno nebitni i tko bi se uopće na njih obazirao?
Ali tome baš i nije tako.
Pa će valjda sada, da se i TREĆI put ne bi blamirali jer ne znaju raspisati natječaj s glavom i repom, uzeti odvjetnički ured specijaliziran za raspisivanje natječaja ne bi li uspjeli napisati karticu teksta koji formalno-pravno drži vodu! Naravno, ponovno o trošku poreznih obveznika, to valjda više ne treba ponavljati.
Međutim, barem je taj dio naučene pjesmice u kojem je Ana Lederer govorila o stvarima koje nisu tema priloga, bio podnošljiv za gledanje.
Ali onda joj je, ajoj, voditelj postavio potpitanje (koje nije očekivala, valjda je očekivala da će držati monolog) dobiva li Lončar sve te silne olakšice prema zakonu na što je morala odgovoriti pozitivno - i tu se raspao i spin i naučena pjesmica i cijela jadna konstrukcija koju porezni obveznici ove zemlje i Grada plaćaju s oko 100 milijuna (STO MILIJUNA) kuna godišnje.
Uh, čak je i meni bilo neugodno (ma još mi je neugodno!) gledati to gubljenje i nekompetenciju pa ću se, dok se ne oporavim od iskrene i duboke neugode zbog blama Ane Lederer, radije vratiti na - Duška Ljuštinu. I njegovih 26 sekundi izlaganja u kojima je rekao mnogo više nego što je mislio da je rekao.
Dakle, reče Ljuština da nema sukoba interesa u HNK-u jer je on postao članom Kazališnoga vijeća naše najveće javne ustanove u kulturi u RH tek 2007. godine.
Točno.
To znači dvije stvari:
1. Da od 2007. godine, kao član Kazališnoga vijeća, uistinu svaka tri mjeseca «pregledava papire» svoje kume Stele Stazić i da je već godinama u eklatantnom sukobu interesa. Dakle, ne da me nije demantirao nego je POTVRDIO moje navode.
2. Da je zaboravio to da je u trenutku izbora Ane Lederer za intendanticu HNK-a u Zagrebu (dakle, 2005. godine) bio na mjestu - ministra kulture Grada Zagreba. Auuu… Nije, dakle, bio «samo jedan od sedam» u Kazališnome vijeću, kako sam sebi tepa u prilogu u Dnevniku, nego je bio PRVI ČOVJEK KULTURE Grada. E, sad, moram li vam crtati tko sufinancira HNK u Zagrebu i tko je jedna od dviju karika u lancu odlučivanja o izboru intendanta? Duško, Duško, spinovi prolaze u razgovorima za šankom i za žute časopise, ali čak i u površnoj analizi - ne drže vodu. Ako svemu ovome dodamo da su VEĆ VIŠE OD DESETLJEĆA Vladimir Stojsavljević, sadašnji pomoćnik ministrice kulture RH, drugi od sedam članova Kazališnog vijeća HNK-a u Zagrebu, i Duško Ljuština u NEPREKINUTOJ KOMBINACIJI: od Pročelnika Ureda za kulturu Grada Zagreba, Zamjenika pročelnika, savjetnika (Pročelnika, zamjenika pročelnika), Ministra kulture Grada, savjetnika gradonačelnika i tako u krug (tko bi više znao te kombinacije Ljuštine i Stojsavljevića s Bandićem, Palašekom, Zlatar, Kalinićem, valjda ih ne znaju ni oni sami) onda nam je jasno do kojih se razmjera širi ova priča. I kako je, upravo preko Stojsavljevića, trenutačno Ljuština postao bitna karika u «hranidbenom lancu» ne samo zagrebačke nego i hrvatske kulture.
3. Kaže Duško u svojih prvih 13 sekundi pjesmice da je popunjenost HNK-a preko 90%. E, Duško, Duško, NIJE PREKO, nego je ISPOD 90%. No, to je valjda sitnica koja samo pokazuje kako Duško iskorištava svoje sekunde. Važnije je reći da se ta brojčica odnosi na nešto što u svijetu nije poznat pojam, a to su ISKORIŠTENE ULAZNICE. Ajoj, ajoj, što bi trebao značiti taj termin? Iskorištene…? Netko ih je iskoristio. Možda zlostavljao i jadne, ostavio? Oh, sirote iskorištene ulaznice! Što ćemo s njima? Ne, nećemo osnovati udrugu za zaštitu iskorištenih ulaznica, bez brige. Taj novi termin menadžment našeg vrlog HNK-a u Zagrebu rabi isključivo zato da se ne bi saznalo koliko je ulaznica uistinu PRODANO, a samim time koliko je ZARAĐENO i kolika je ZAPRAVO UČINKOVITOST rada HNK-a i zainteresiranost poreznih obveznika za programe koje nude. Termin ISKORIŠTENE ULAZNICE služi da bi se zamaglio podatak koliko je ulaznica podijeljeno BESPLATNO i tako se dobio postotak popunjenosti kojim bi Duško, sa svojom hobotnicom, mogao mahati urbi et orbi kao nesalomljivim argumentom.

Ovo je bila mala analiza Duškovih sekundi.

A sada nekoliko suvislih riječi o nesuvislom nastupu intendantice Lederer u Dnevniku 3 HRT-a 5. svibnja 2012.
1. Reče intendantica (i ponovi to čak dva puta) da u sljedećem razdoblju u HNK-u neće biti otpuštanja. Dobro. Što to znači? To znači da Lederer ima saznanja da se kazališta i dalje NEĆE DIRATI (nema reforme) nego će nastaviti svoj programski i organizacijski nezaustavljivi put prema - 19. stoljeću.
2. Ista rečenica znači da Lederer zna da se Zakon o kazalištima u segmentu zapošljavanja umjetnika i drugih kazališnih radnika - NEĆE MIJENJATI. Je li Lederer vidovita, ima nadnaravnih sposobnosti, ili JE "samo" dobro UPUĆENA U PLANOVE NOVE POSTAVE u Ministarstvu kulture koje Zakon o kazalištu (koji bi zadirao u «stečena prava») i ne namjerava donijeti? Jednako tako, ova rečenica može značiti (ma što 'može', znači) i to da LEDERER ZNA DA OSTAJE pa daje predizborna obećanja ansamblu da budu mirni i spokojni jer - promjene neće biti. "Ja ostajem, jasno, sve ostaje isto, ne brinite, NEMA PROMJENA…"
Važno je to jer ovom strategijom dobiva TRI GLASA u Kazališnome vijeću, ona tri glasa zaposlenika HNK-a kojima je itekako u interesu JAVNO ZAJAMČENI STATUS QUO!
3. Objavila nam je Lederer da ima STRATEGIJU kazališta kojem je na čelu. E, to mi je ipak bila rečenica dana! Lederer, ljudi, IMA STRATEGIJU! Pa dajte nam više da vidimo tu STRATEGIJU! Ajoj, zna li Lederer, uopće, što znači Strateški plan jedne organizacije? Hm, kad bi znala, valjda bi taj plan bio i dio natječajne dokumentacije za izbor novog intendanta, zar ne? Zapravo, kada je sve tako transparentno i čisto, kako neprekidno i unisono mantraju i Duško i ona, zašto nam svi ti dokumenti nisu dostupni na internetskim stranicama, kao što je to uobičajeno u ostalim zemljama demokracije? Ajde, dajte nam da vidimo tu Strategiju pa da napokon znamo u kojem nam smjeru ide središnje nacionalno kazalište s pripadajućom dotacijom!
Naime, hoće li itko reći svetome trojstvu Lederer - Ljuština - Stazić da poanta središnje nacionalne kuće nije u tome da ima ČISTE RAČUNE u smislu pozitivne bilance (to se, naime, PODRAZUMIJEVA DA MORA BITI TAKO) nego da bude središte IZVRSNOSTI u svom području. Kaže Goethe, u umjetnosti je jedino GENIJALNO dovoljno dobro. Prevedemo li GENIJALNO na IZVRSNO, onda smo na terenu o kojem nam valja razgovarati. Ali, za razgovor su potrebne (najmanje) dvije strane koje RAZUMIJU o čemu se radi. A osovini Lederer - Ljuština - Stazić izvrsnost (nećemo biti zločesti i reći - genijalnost) nepoznata je kategorija.

I za kraj, samo nekoliko riječi o Steli Stazić (a možete pogledati i link) koju je Ana Lederer spomenula u Dnevniku 3 HRT-a. Kaže Lederer da je Stela Stazić prije dolaska u HNK imala 15 godina iskustva rada u kazalištu. Što je neistina i krivotvorina. Petnaest godina prije dolaska u HNK Stela Stazić vodila je kozmetički salon «Slender you» (u koji je zalazila i Lederer, a čega nema u njezinoj sadašnjoj službenoj biografiji), a njezino dotadašnje kazališno iskustvo bilo je da je u PIK-u, u Omladinskom studiju, uglavnom bila peta s lijeva u šestom redu mačkica u predstavi "Mačak Džingis-kan i Miki Trasi". Nakon što je propao posao s kozmetičkim salonom, uspjela se nekako prebaciti u HIKZ. Sjećate li se HIKZ-a? To vam je Hrvatski informativno-kulturni zavod osnovan 1994. godine koji je trebao biti središnje mjesto širenja hrvatske kulture u inozemstvu. Kad je priča s HIKZ-om slavno propala, trebalo je Stelu negdje skloniti. Udomiti. Kao vrstan kadar. I onda? Bingo! Valjda već pogađate da ju je kum Duško Ljuština sklonio u "svoje" kazalište - SK Kerempuh. Kao što je tijekom cjelokupnog svog radnog vijeka sklanjao slične slučajeve. Nakon nekog vremena "prekadrovirao" je Stelu Stazić u ZKM gdje tadašnji ravnatelj Slobodan Šnajder uistinu nije znao što bi s njom i ostavio ju je "u amanet" Dubravki Vrgoč. Vrgoč je slučaj promptno "riješila" pa je Stela, kao i sve osobe za koje se ne zna gdje bi uopće mogle biti iole korisne, NAPREDOVALA. Ravno - do HNK. Logično, kum je te iste godine postao ministar kulture Grada Zagreba pa je tako i kuma napredovala do Trga maršala.

Ajoj, baš sam vam danas htjela pisati i o tome kakve veze ima dečko naše intendantice Lederer, redatelj Ozren Prohić, sa otkazom Staše Zurovca u riječkom HNK Ivana pl. Zajca, ali mi je nekolicina ljudi do čijega mišljenja jako držim rekla da su mi postovi - predugi. Tako da se za danas jednostavno moram od vas oprostiti.
Do sljedeće nedjelje!