Ovaj post skinut je i preveden sa bloga Ivica Theater Studio. Originalni tekst i još Ivičinih postova o kazalištu za djecu možete pronaći ovdje: https://ivicatheater.wordpress.com/
Čini se kao da je život stao. U samo nekoliko dana, virus je promijenio naš život. Kao i svaki zaista opasan protivnik, nevidljiv je, nečujan, ne može biti definiran, protiv njega se ne može boriti… Učinili smo ono što se učiniti mora – otišli smo u izolaciju, u karantenu, kako bismo sebe zaštitili od drugih i druge od sebe. Gradovi su izolirani, javna mjesta zatvorena, nema okupljanja, nema društvenog života… vratili smo se svojim obiteljima, privatnosti svojih života, skrbeći o svojima bližnjima i štiteći ih.
Kakav prekrasan preokret sudbine. Kakva divna prilika za zbližavanje naših obitelji. Odjednom imamo vremena jedni za druge. Napokon imamo vremena za našu djecu, a djeca imaju priliku provesti kvalitetno vrijeme sa svojim roditeljima. Koristimo li se ovom prilikom kako bismo poboljšali kvalitetu naših života?
Dekameron
U povijesti umjetnosti, vrijeme krize bilo je katalizator za najbolje i najzanimljivije promjene. Kriza je uvijek bila nadahnjivala umjetnost. Umjetnici su reagirali na krizu, koristeći se njome kao mogućnošću za njen razvoj, ali i pružajući moguća rješenja kroz samu umjetnost. Dekameron, zbirka novela Giovannija Boccaccia (1313. – 1375.) jedan je od takvih primjera. Knjiga sadrži stotinu novela koje pripovijeda skupina od sedam mladih djevojaka i trojice mladića dok se skrivaju od epidemije kuge u vili blizu Firence. Ovi mladi ljudi bili su u karanteni i slavili su život usred epidemije 1348. godine koja je ubila više tisuća ljudi. Ti mladi ljudi nisu prihvatili pobjedu Smrti već su joj se suprotstavili slaveći ljudskost i Život. Bio je to početak talijanske renesanse – humanistički pokret rođen iz smrtonosne epidemije.
Kuga 14. stoljeća ne može se usporediti s korona virusom koji nam je donio tolike probleme. Osim toga, živimo u 21. stoljeću i medicina je dovoljno napredna da se pobrine za epidemiju, ali možda ipak možemo nešto naučiti od Boccaccia i iz Dekamerona, promatrajući naš način življenja. Pogledajmo pobliže što su mladi radili za vrijeme karantene.
Kako bi im vrijeme brže prošlo, svaki član skupine ispričao bi svake večeri jednu priču, osim jednom tjedno kad su obavljali kućanske poslove te na svete dane (nedjelje) tijekom kojih se ništa nije smjelo raditi. Kada su dva tjedna prošla, zajedno su ispričali stotinu priča.
Sto priča u dva tjedna!
„Pa,“ – mogli bismo reći – „nisu imali televiziju ni igrice ni mobitele. Danas ne pričamo priče, danas gledamo filmove“. Moj odgovor na to bio bi: „ Da, nažalost ste u pravu! Danas više nitko ne priča priče!“
Kao i u Firenci u 14. stoljeću, nije li naše Vrijeme Karantene prekrasna prilika za sve nas da poduzmemo nešto protiv trijumfa Smrti koji predstavlja moderna tehnologija. Zašto ne maknemo mobitele i ostale elektronske naprave i makar na trenutak iskoristimo ovu karantenu za ponovnu uspostavu, možda i zaboravljene, komunikacije između nas i naše djece. Možda je ova karantena dobra prilika za zbližavanje svih mladih obitelji.
Ispričajte priču svome djetetu.
Ne mora to biti sto priča u dva tjedna – već deset priča bilo bi divno. Svakog dana jedna priča. Čitajte ih svojoj djeci, nemojte im je prikazati kroz crtić ili film. Pričajte svojoj djeci priče i pustite ih da i oni vama ispričaju koju. Pričanje priča nevjerojatna je moć koja stvara svjetove u našoj djeci i omogućava nam razumjeti sebe i svijet koji nas okružuje. Uzmite prekrasne kineske narodne priče i mitologiju, uzmite bajke braće Grimm i čitajte ih djeci. Čitajte ih s emocijom, s napetošću. Ako ne znate nijednu priču – izmislite je! Zajedno sa svojim djetetom možete izmisliti na tisuće priča. Izmislite likove, događaje… dopustite mašti neka slobodno leti!
Igrajte se sa svojim djetetom.
Vrijeme karantene prekrasno je doba za igru. Igrajte se sa svojim djetetom, ali ne samo sportove ili igre. Igrajte se dramskih igara. Ponesite svoje dijete u maštovit svijet priča i igrajte razne likove. Koristite se pričom koju ste ispričali i odigrajte je sa svojim djetetom. Pustite dijete da odabere bilo koji lik iz priče, vi budite neki drugi (neka sudjeluju svi članovi obitelji koji žele). Napravite male promjene u svojem stanu, iskoristite ono što imate u kući kako biste izgradili potrebnu situaciju – stol može postati brod; stolice postavljene zajedno mogu izgraditi dvorac ili šumu; kutije mogu poslužiti umjesto šešira ili maski; izradite svome djetetu kostim princeze s krunom od najljepše haljine koju imate ili ga učinite princem koji se bori s groznim zmajem ili pak Supermenom. Ne morate ništa kupiti. Izradite sve sami!
Dopustite vašoj mašti i mašti vašeg djeteta da bude slobodna. Igrajte se bez razmišljanja i bez podučavanja. Budite zajedno s vašim djetetom u igri i u ovome novom životu u Vrijeme Karantene. Renesansa se može dogoditi u svakoj obitelji. Odjednom ćete shvatiti da postoji život bez mobitela i bez računala. Nakon dugo vremena pogledat ćete u oči svoga supruga ili supruge, ugledat ćete svoje dijete kako se smije držeći čarobni mač koji je nekada bio obični drveni štap i shvatit ćete da je ovaj korona virus stigao kao mogućnost za sve nas da se preispitamo – što to činimo?
Nakon što ova grozna izolacija bude gotova, sjećat ćemo se svojih igara u karanteni, sjećat ćemo se ispričanih i izmišljenih priča i to će moći biti našim jamstvom za budućnost, za renesansu u našim obiteljima. Ne čekajte! Počnite pričati priče, počnite se igrati sa svojom djecom danas, jer karantena bi već sutra mogla biti gotova.
Ivica Šimić