Moj je odgovor: oboje.
Kostim je dio vizualnog identiteta svake predstave, alat koji pomaže glumcu u ostvarivanju dane uloge, u njegovoj transformaciji u fiktivni lik. On mora biti funkcionalan, omogućiti nesmetano kretanje scenom te biti u skladu s karakterom lika, ali i vizijom redatelja. No za mene je nemoguće promatrati kostimografiju samu za sebe. Kazališna predstava mora biti sinergija svih elemenata koji je čine. Estetski aspekt kostima nije jedino mjerilo. Dobra kostimografija jest ona koja diše zajedno s glumcima, scenografijom i dramaturgijom same priče. Kostim u kazalištu, kao i odijevanje u stvarnom životu, htjeli to mi ili ne, ipak mnogo govori o nama (tko smo, odakle smo, koliko imamo novca ili koliko želimo da drugi misle da imamo novca) te svatko ima o njemu svoje mišljenje. Najveći je izazov stvoriti nešto novo i drukčije. Osim ako se ne radi o praizvedbi teksta, većina kazališnih komada postavljena je bezbroj puta na bezbroj načina te je dobro poznata kako kazališnoj publici tako i autorima predstave što stvara dodatni pritisak zbog podložnosti usporedbe publike i kritičara s prethodno postavljenim djelima.
Posao kostimografa mnogo je više od samog osmišljavanja kostima. On započinje čitanjem teksta te razradom karaktera likova u razgovoru s redateljem/redateljicom. Potom slijedi osmišljavanje i crtanje skica te ponovni sastanak, ovog puta s cijelim autorskim timom kako bi se usuglasili oko boja i koncepta. Zatim počinje potraga za materijalima – skupljanje uzoraka različitih materijala po tekstilnim trgovinama (kako bismo ih iskombinirali na najbolji način i dobili kostim koji je što vjerniji skici). Tu je i izračun budžeta, količine materijala, izrada tehničkih skica te dogovori s krojačima o samoj izradi kostima, probe kostima s glumcima, nabava ili izrada ostalih detalja poput nakita i oglavlja. Posao kostimografa čini i nazočnost na probama koje često znaju biti dugotrajne i dosadne, ali su bitne. Tijekom rada ponekad dolazi do promjena i stoga je vrlo važno da smo nazočni kako bismo pravovremeno reagirali i prilagodili kostim.
Posao kostimografa posao je koji se stalno uči, on je zahtjevan i slojevit, ponekad veoma naporan i stresan, ali je zanimanje koje nam omogućuje da se vječno igramo i budemo kreativni. Igranje je ono instinktivno u svakom čovjeku i mnogi ga zanemare u odrasloj dobi, ali upravo je to je ono što nam unosi radost u svakodnevni život, čini nas vječno mladima i pomaže u preživljavanju ponekad monotone rutine. Bijeg u svijet mašte, stvaranje nečega svojim rukama i igra jest ono što nas pokreće. Osjećaj ispunjenosti i sreće, koji nas preplavi kada vidimo projekt u kojem su svi elementi savršeno posloženi poput puzzla i ne nedostaje nijedan djelić, jest neprocjenjiv.
Stoga igrajte se i vi, bez obzira na to čime se bavite. Nađite svoje polje kreativnog izražavanja, istražujte, probudite radoznalo dijete koje čuči u vama.
Tea Bašić Erceg