U hrvatskoj kazališnoj praksi malo se govori o kazalištu za mladu publiku na teoretskoj razini iako je produkcija predstava namijenjena mladima ogromna i obuhvaća velik broj kako umjetnika koji stvaraju kazalište za mlade, tako i korisnika, publike. Literatura koja bi se bavila fenomenom kazališta za djecu u Hrvatskoj gotovo i ne postoji. Sporadični tekstovi koji se pojavljuju u stručnim časopisima, redovito uz festivale i slične manifestacije, obrađuju ekskluzivno teme koji se tiču određene sredine i predstavljaju više opise događanja nego fenomenološko razmatranje. Nedostatak informacija o povijesti kazališta za mladu publiku, o estetičkim, sociološkim i pedagoškim problemima, znanje o stilovima i žanrovima kao i nedostatak uvida u stručnu i dramsku literaturu u svijetu, doveli su hrvatsko kazalište za djecu i mlade u izoliranu poziciju u odnosu na poglavito Zapadnu Europu koja prednjači u kvaliteti i umjetničkim dosezima, ali i u spoznajama o ulozi kazališta u procesu odgoja i obrazovanja djece i mladih.
"BUDILICA" je blog koji bi trebao barem djelomično popuniti prazninu i nedostatak literature o KMP-u (Kazalištu za mladu publiku). Namjera mi je sustavno obrađivati različite teme vezane uz KMP i na taj način omogućiti i umjetnicima i publici bolje razumijevanje fenomena. Nadam se da će blog biti koristan kako umjetnicima koji stvaraju za djecu i mlade, tako i roditeljima, učiteljima, profesorima, pedagozima i svima onima koje zanima KMP ili koji odlučuju o tome koje predstave i kakvo kazalište ponuditi djeci i mladima.
Kazalište za djecu i mlade, naime, jedina je umjetnička disciplina koja ne komunicira izravno sa svojom publikom. Djeca, a vrlo često ni mladi, ne odlučuju o tome što će gledati. Umjesto njih to odlučuju drugi, roditelji, odgojitelji, nastavnici. KMP se tako nalazi u paradoksalnoj situaciji da kupci nisu ujedno i konzumenti kazališnog proizvoda. Znajući to, umjetnici se trude ugoditi ponajprije prevladavajućem ukusu (odraslih) kupaca, obrazovnom sustavu i uvriježenom mišljenju o kazalištu za djecu, a manje istinskim potrebama djece i mladih i njihovu umjetničkom odgoju. Vezanost uza školski kurikul i zahtjeve lektire koja se nameće kao osnovni kriterij pri sastavljanju repertoara kazališta za mlade, sidro je koje KMP u Hrvatskoj drži privezano na mjestu i ne omogućava mu iskorak u suvremeno promišljanje kazališta i kazališne umjetnosti za djecu i mlade. (O publici u kazalištu za djecu pisala je Vitomira Lončar u časopisu Kazalište, br 39/40 iz 2009. godine. Cijeli rad objavljujem u dokumentima na Budilici, a možete ga preuzeti i ovdje. Ovaj je rad više nego dobro polazište za razgovor o različitim temama odnosa kazalište - obrazovni sustav. Publikama i odnosu gledatelj-umjetnik, temeljnom za razumijevanje fenomena kazališta za djecu i mlade, bit će posvećena većina postova u Budilici.)
Blog "BUDILICA" trebao bi pomoći hrvatskom kazalištu za djecu i mlade i svima onima koji ga prate, da se pomakne s mjesta i uhvati priključak s kazališnim stremljenjima suvremenoga, europskog kazališta. Svjestan sam činjenice da se taj priključak ne može dogoditi preko noći i da je potrebno mnogo vremena kako bi se paradigma promijenila, ali svako putovanje započinje prvim korakom.
Hrvatski centar ASSITEJ-a, udruga kazališta za djecu i mlade, već je napravila mnogo u razvoju i unapređenju kazališta za mladu publiku u Hrvatskoj. Ova razmatranja trebala bi biti dodatni vjetar u jedra barci hrvatskoga kazališta za djecu i pomoćni alat za bolje razumijevanje kazališta za djecu i mlade te njegove uloge u procesu odgoja i obrazovanja.
Sudjelujete u pisanju ovog bloga! Šaljite mi svoja pitanja i predlažite teme koje vas zanimaju, a ja ću se truditi što iscrpnije odgovoriti na svaki Vaš zahtjev i odgovoriti na svaku Vašu inicijativu.
U kazalištu Mala scena, u sezoni 2014./2015. nastavit ću sa svojim seminarima i radionicama koje sam započeo protekle sezone. Pozivam Vas da nastavimo razgovor o kazalištu za djecu i mlade te zajednički pokušamo unaprijediti i Vaš i naš rad na korist djece i mladih i njihova estetskog odgoja. Prvi susret održat ćemo 23. rujna u 18 sati u Maloj sceni, kao nastavak seminara "Kako (i zašto) gledati kazalište za djecu".
Pratite novosti na Twitteru:
Ivica Šimić https://twitter.com/ivicasimic
Mala scena https://twitter.com/malascena
te na Facebook stranici Male scene https://www.facebook.com/malascena
Radujem se dijalogu s Vama.
Ivica Šimić